Jezoviti ljubavni oglasi :)

Kako ste proveli proljetni odmor? 🙂

Ja sam napokon završila s čitanjem (i proživljavanjem) bajki koje nisam stigla pročitati (ni proživjeti) između Međunarodnog dana dječje knjige i Noći knjige.

 

Kad smo već kod Noći knjige, jeste li znali da je vaša knjižničarka poslala priču “Moja zadnja rečenica” na književni natječaj KRONOmetaFORA koja je ušla u finale – no na proglašenju pobjedničke priče na svečanoj manifestaciji povodom Noći knjige očekivano nije pobijedila 🙂

 

Htjela bih vam skrenuti pozornost na ove slikovnice…

20190416_114307

Privuklo me je ime “Ana Kolega“, jer smo svojedobno bile prijateljice na Facebooku… A sve je počelo tako što sam u Malom Lošinju kupila razglednice s njezinim ilustracijama u nekoj suvenirnici. Te ilustracije su me toliko dirnule da sam naprosto morala stupiti u kontakt s njom. Kada sam počela raditi u ovoj školi, na polici sam ugledala ove slikovnice i još jednom se oduševila!

Nisam sigurna jesu li mi bolji Jezoviti ili Ljubavni oglasi, no svakako bacite pogled na oglase i javite se na njih 🙂

Oglasi

(Po)Noć knjige :)

Noć knjige je niz događaja kojima ne samo da potičemo čitanje – nego i razgovor o ulozi i važnosti knjige i čitanja.
Nadovezuje se na Dan hrvatske knjige 22. travnja te Svjetski dan knjige i autorskih prava 23. travnja.

Ovogodišnja Noć knjige je tijekom školskih praznika, no to nikako ne znači da je nismo obilježili 🙂

 

20190409_104739
Babuškice vaše knjižničarke koja također podsjeća na babušku

Koji smo mi likovi 🙂

Više o temi ovogodišnje Noći knjige možete pročitati ovdje.

Mi smo se prepoznavali u tipovima knjiške budale, najdražim žanrovima, bojama, manama (1, 2, 3, 4, 5), razgovarali smo o 50 nijansi lektire, jesmo li tip koji više voli ose ili pčele… A Noć knjige smo doslovce uprizorili u knjižnici, bez padanja mraka na oči 🙂

 

Inače…

U školama, ali i u vrtićima, staračkim domovima, knjižnicama, antikvarijatima, knjižarama i u različitim drugim udrugama i institucijama (čak i u javnom prijevozu, ali i na mnogim javnim mjestima, a čak i u nekim zatvorima!) tada se u dnevnim ili večernjim satima različitim programima i aktivnostima promoviraju knjige i čitanje (npr. predstavljanje knjiga, javno čitanje, druženje s književnicima, različite radionice…). Tog dana i noći, ljubav prema knjigama i čitanju povezuje one koji je poštuju i cijene, a postane vidljiva i na ulicama. I ne samo to, nego umanjujemo ili u potpunosti brišemo međugeneracijske razlike među nama.

Tako da Noć knjige nikako nije njena ponoć 🙂 Više je svitanje 🙂

 

Zbog toga što je ove godine fokus na omiljenim likovima i junacima iz svijeta knjige i stripa, te zbog toga što su nam mnogi od njih olakšali i uljepšali odrastanje jer smo se poistovjećivali s njima (s nekima se možda još uvijek poistovjećujemo), pitamo se zašto su nam bili ili (p)ostali važni, zašto su nas inspirirali i čemu su nas naučili, kojih se knjiga, stripova i likova još uvijek sjećamo, kada smo ih i zašto zaboravili (a tko su naši “junaci” i uzori danas)…

Preporuka za čitanje: “101 najutjecajniji lik koji nikada nije živio”

101 najutjecajniji lik koji nikada nije živio

“Do ideje za knjigu došli smo nakon zaključka da likovi ne moraju biti stvarni da bi bili utjecajni te da izmišljene osobe imaju važno mjesto u našim životima, u nekim slučajevima i važnije od stvarnih ljudi”, rekao je jedan od autora knjige, Allan Lazar.”

 

Vaša knjižničarka je bila opsjednuta mnogim književnim likovima. Samo ću to reći 🙂

Dan prije Noći knjige :)

U Noći knjige 2019. godine, fokus je na omiljenim likovima i junacima iz svijeta knjige i stripa (povod su razne obljetnice: 80 godina izlaženja Marvelovih stripova, 50 godina izlaženja Alana Forda, 90 godina od prve pojave Popaja itd.)…

487e8cdd410f0856bb13b65834d0d502

 

Provodi se i likovni i literarni natječaj “Koji si ti lik?” kojim se želi istražiti – koji ste vi likovi 🙂
Naime, vrijeme itekako prolazi i svijet se itekako mijenja – no naši omiljeni likovi koje poznajemo iz literature ponekad ostaju isti. Mnogima od nas su olakšali i uljepšali odrastanje jer smo se poistovjećivali s njima (s nekima se možda još uvijek poistovjećujemo). Zašto su nam bili ili (p)ostali važni? Zašto su nas inspirirali i čemu su nas naučili? Razmislimo o tome kojih se knjiga, stripova i likova još uvijek sjećamo, kada smo ih i zašto zaboravili (a tko su naši “junaci” i uzori danas).  

Dok razmišljamo o tome, znajmo da knjige i liječe.

3a8ecf81bee1a953c60d70d16ecb5a4b

Neke jedino kao na slici gore 🙂

 

Kad smo već kod stripova, voljela bih kada bi bilo ovakvih susreta kod nas u knjižnici:

Kakva je to knjižničarka bez ijedne knjige u kući? :)

I dok poznajem ljude koji:

  1. čitaju i idu u knjižnicu, ali rijetko kupuju knjige
  2. čitaju i kupuju knjige, ali ne idu u knjižnicu
  3. samo kupuju knjige (možda za druge?), ali rijetko čitaju
  4. ne kupuju knjige, ne idu u knjižnicu i ne čitaju

… moram priznati da ne kupujem knjige, zato što mi je važnije imati pristup njima nego posjedovati ih (a kao knjižničarka mogu doći do svake knjige koja me zanima – jeste li čuli za međuknjižničnu posudbu?)…

“Međuknjižnična je posudba postupak kojim knjižnica, na zahtjev svojih korisnika, knjižničnu građu koju ne posjeduje u svojim zbirkama, pribavlja od drugih knjižnica.”

Kakva je to knjižničarka bez ijedne knjige u kući? 🙂

23ba2b5561a2f0f9daaa4032eb4a48aa

O naočalama i knjiškim budalama :)

Eh, ne sjećam se jesam li o ovome čitala u “Povijesti knjige” Aleksandra Stipčevića ili u “Povijesti čitanja” Alberta Manguela…

Mislim da se radi o “Povijesti čitanja”, sudeći prema rezultatima pretraživanja na internetu 🙂

Dakle…

 

Naočale su odavno bile prepoznatljiv čitateljev znak. Međutim, jeste li znali kako je čitanje i pisanje izgledalo prije izuma naočala?

Čitatelji su morali “škiljiti” u tekst, a bila su im potrebna i izrazito velika slova da bi mogli pročitati napisano. No pisana riječ nije bila svima dostupna. Recimo, slabovidnim imućnim čitateljima, robovi su čitali. A sada zamislite ovo – ljeti su sobe bile zatamnjene da bi se zaštitili od pretjerane vrućine, a zimi su bile prirodno tamne. Kada su naočale napokon postale dostupne, bile su skupe i posjedovala ih je samo izabrana nekolicina. Međutim, to je omogućilo tom broju ljudi da postanu bolji čitatelji te da nabavljaju i čitaju više knjiga – zbog čega su se naočale počele povezivati s učenosti i mudrosti. Zamislite tek kako je bilo prepisivačima knjiga prije pojave tiska!

Kasnije su naočale, ipak, nekako postale simbol kratkovidne budale koja ne zna uživati u životu, rastresenog učenjaka, bahatog radoholičara, sanjara, bjegunca iz stvarnog svijeta, a i onoga koji misli da je bolji od ostatka svijeta (znate li još neke epitete za čitatelja koji nosi naočale?). U svakom slučaju, je li vam čudno što naočale još uvijek nisu izgubile tu asocijaciju? Tim više što se čak i oni koji u današnje vrijeme žele izgledati pametno ili načitano, koriste naočalama kao simbolom.

Imajte na umu ovo – oba stereotipa su lažna i opasna! 🙂

P80702-141151

Ne govorimo o sunčanim naočalama, jasno 😉

 

Sebastian Brant je još davne 1494. godine objavio karnevalske stihove pod naslovom “Brod luda”, u kojima je prikazao grijehe i ludosti svoga tadašnjeg društva. Jedna od tih slika (zapravo, prva iza naslovne stranice, aha!), prikazuje “ludost učenjaka” odnosno knjišku budaletinu – to je čovjek u radnoj sobi okružen knjigama koji, oh, nosi naočale…

 

Humanistički znanstvenik Geiler von Kaysersberg je zatim 1509. godine utvrdio 7 tipova te knjiške budale:

  1. Budala koja skuplja knjige, ali ne i znanje (to su oni ljudi koji skupljaju knjige kao pokućstvo i ukrase za prostorije, umjesto da ih skupljaju kako bi ih pohranili u glave)
  2. Budala koja želi postati mudra čitanjem previše knjiga (“Previše informacija uzrokuje probavne smetnje duha.” kaže Friedrich Nietzsche)
  3. Budala koja sakuplja knjige jer ih voli listati, ali ne i istinski (pro)čitati
  4. Budala koja voli knjige luksuznog izgleda (oni koji su redovito u napasti kupiti raskošno ukrašene knjige, bez obzira na to o čemu se u njima radi)
  5. Budala koja uvezuje knjige u bogatu tkaninu (nisam sigurna je li tako i danas, no prije su se čak i u nepismenim i polupismenim domaćinstvima mogla vidjeti uvezana sabrana djela određenih autora, a kao takva, činila su “kućnu knjižnicu” i ostavljala dojam bogate kuće)
  6. Budala koja piše i izdaje loše knjige, a da nije čitala klasična djela (bez znanja pravopisa i gramatike, to je čitatelj koji je postao pisac u želji da svoje misli stavi tik uz misli “velikih književnika”)
  7. Budala koja potpuno prezire knjige (i ruga se svemu, uključujući i mudrosti koja se u njima nalazi)

 

Koji ste vi tip knjiške budale? 🙂

Što mislite, koji sam ja? 🙂

Maštaonica, sanjaonica (spavaonica?)… :)

Noć knjige u mozaik tehnici od papira i s malo pocinčane žice, salveta, konfeta i drugih ukrasa, doslovce prikazana u mjesecu, zvijezdama i oblacima iznad naših glava u knjižnici, izgleda ovako:

20190416_10482820190416_10485420190416_104915

Svatko je mogao sudjelovati u izradi ukrasa tijekom školskih malih i velikih odmora 🙂

Na kraju su nam se pridružili i određeni djelatnici škole… Najviše papirića za mozaik tehniku izrezala je Lucija Lizačić iz 7. raz. Hvala, Lucija 🙂

Sada knjižnica itekako izgleda bajkovito, idealno za maštaonicu, sanjaonicu – neki su rekli i spavaonicu! 🙂

Bajkaonica?

Bajkaonica ili kreativna radionica pisanja po uzoru na onu koju pohađam i o kojoj sam već pisala, danas me je obradovala više nego učenike 6. razreda koji su mislili da je nagrada za najbolji rad romantično putovanje sa mnom!

 

20190417_101441IMG-0d1e72e597cbca579622c035103137d0-V

Koliko truda oko izrade ukrasa za kosu, da se na kraju ne bi ni vidjeli na fotografiji 😦 (nadam se da se barem vlasulja vidi!)

 

Nakon što sam im objasnila da se šalim za romantično putovanje, razgovarali smo o tome kako završava Crvenkapica i složili se – da smo svi mislili da završava različito.

Od pucnja iz lovčeve puške, mahanja lovčevom sjekirom ili rezanja trbuha škarama (bacanja vuka u bunar ili rijeku – a ja sam pročitala da je pao zbog težine kamenja u trbuhu) – u svakom slučaju, strašno.

Zadatak je bio napisati novi završetak Crvenkapice uz uvjet da ne završava onako kako zapravo završava 🙂

Još uvijek čitam i uživam u pričama. Neke su strašne, neke ljubavne, neke humoristične, neke akcijske… U nekima se pojavljuju i određeni djelatnici škole 😀

Teško je odabrati najbolju, no svakako će biti objavljena na blogu!

 

Danas je službeno posljednji dan nastave prije proljetnog odmora – čime službeno završavamo s aktivnostima povodom Međunarodnog dana dječje knjige i Noći knjige koja tek dolazi.

Bilo je ludo i (ne)zaboravno 🙂