Istrage gospođice Sopkišer

Dok frizurom sve više nalikujem na gospođicu Fisher, također se bavim istraživanjem i to ne samo detektivskim…

Iva Sopka

Posljednje što sam istraživala bio je utjecaj riječi i slika na nas, inspirirano ovim filmom.

Zanimalo me je mislite li da slika doista govori 1000 riječi kako se inače kaže, ili riječ govori 1000 slika? Doduše, neki od vas su prvi put čuli za ovu uzrečicu…!

Naš cijenjeni nastavnik povijesti bi vam u sekundi mogao citirati sve šokantne i moćne riječi iz određenih razdoblja koje su započinjale ili završavale ratove. A slike?

Zanimalo me je možete li opisati nikad stvorenu sliku i koje biste riječi odabrali za nju… Bi li vam veći problem bio u odabiru riječi ili zamišljanju slike…

Gledamo li slike tek očima ili ih i osjećamo? Ovisi li to o našoj inteligenciji ili interesu, raspoloženju…?

Kako komuniciramo bez riječi?

Znamo li čitati s usana?

Znamo li čitati i ono neizrečeno? Ono između redaka. Neki su prvi put čuli i za čitanje između redaka…!

Dok šaljemo poruke jedni drugima, govorimo li samo nešto značajno?

Postoje li “stvari” koje se ne mogu opisati? Ni s 1000 riječi ni s 1000 slika?

Ne možemo birati što osjećamo, ali možemo to opisati. Ili ipak ne možemo?

Dakle, što ima više utjecaja na nas – riječi ili slike?

 

Podijelila sam ovaj upitnik učenicima 6., 7. i 8. razreda…

20191101_180358

Ispostavilo se da većina učenika smatra da slika vrijedi više od 1000 riječi te da ne mogu opisati osjećaje, svemir i boga – jer ne znamo kako izgleda.

Školski kolege su najviše problema imali s opisivanjem pojma “vrijeme”…

Najbolji mi je, ipak, bio odgovor da se ne može opisati poza ovog čike na papiru 😀

 

Mjesec hrvatske knjige u ritmu čitanja traje još sutra – kada ćete saznati što su učenici odgovorili u ispitu znanja o glazbenom (ne)ukusu školske knjižničarke, koju je poeziju knjižničarka preporučila od ❤ i nešto više o terapiji glazbom…

 

Uređenje školske knjižnice

Teško je fotografirati improvizirano glazbeno crtovlje od pruća, posuto cirkonima kao kapljicama kiše i violinski ključ od pocinčane žice uz dječje glazbene igračke svoje kćerke, uz toliko šarenila u knjižnici…

Pa ipak, u ritmu čitanja kiča i s mojim spaljenim otiscima od silikonskog ljepila, nastalo je ovo:

Volim kad mi nešto, a ne netko visi iznad glave.

Iako mislim da su učenici malo razočarani mojim glazbenim neukusom, no kasnije ćemo i o tome…

Basna o čovjeku

Imala sam čast istraživati o gavranu i lisici za učenike 3. razreda, o kojima uče u basnama.

Posebnu pozornost sam, naravno, posvetila lisici.

One su sada već čest prizor i u našem području. Bitno je znati da ne napadaju i da nisu opasne, a da je normalno da dolaze u našu blizinu jer su gladne (ili znatiželjne?). Ne mogu se sakriti dobro kao manje divlje životinje – no vidjeti divlju životinju bi trebao biti normalan prizor jer one i jesu dio naših gradova. U našoj okolici ponekad vidimo i lasice, kune, ježeve, vjeverice – ali zašto zaziremo od lisica?

Od 2011. godine se provodi oralno cijepljenje lisica i nema potrebe za strahom od bjesnoće (osim od bijesnih ljudi, za koje ponekad nema lijeka?). Prijaviti treba životinje čudnog ponašanja (a ljude?), no ne samu njihovu prisutnost.

the_little_prince_and_fox_by_dreamstone-d4smilr

Također, trebate znati da divlje životinje pripadaju divljini, a ne vašim domovima. Nitko ne može stvoriti uvjete u zatočeništvu koje te životinje trebaju, bez obzira na to koliko su vam te životinje drage i lijepe te koliko ih volite.

Trebate poznavati posebne nutricionističke potrebe tih životinja (čak i pojedinih vrsta mačaka), a da ne spominjemo veličinu prostora za život koju takve životinje trebaju. Zbog toga su izložene stresu, usamljenosti, depresiji. Neke od njih su predatori i ne mogu vas razlikovati od plijena te naprosto ne mogu biti vaši kućni ljubimci.

Svakako proučite što učiniti kada nađete ozlijeđenu divlju životinju, njihovu mladunčad, kome prijaviti navedeno jer je sve regulirano posebnim zakonima, kako hraniti ptice zimi i o kućicama za ptice itd.

Izvor 1, Izvor 2

tea_fox_by_ellemrcs-d5q54od

Ujedno vas podsjećam na ovaj članak, napisan povodom Svjetskog dana zaštite životinja!

Budite suosjećajni kao vaša knjižničarka. ❤ Možda nećete daleko dogurati, ali ćete pomoći onima kojima je suosjećajnost potrebna ❤

Jednom prilikom ću možda napisati i zašto je baš lisica nekako postala moj zaštitni znak… A i o bijesnim ljudima – kako ih uočiti, što učiniti kada oni uoče vas i kako što prije pobjeći od takvih. U principu, nešto kao savjeti za preživljavanje od zombija. Za početak, možete se zaštiti knjigom – pokažite im bilo koju knjigu i odmah će umrijeti od straha ili dosade, ili će naprosto pobjeći od vas.

fox_forest_by_queenofcuriosity-d4xk3bo

Fox

Očito mi nije lisica bezveze zaštitni znak…

tumblr_nwp61pG04D1rfypuoo2_1280

Ali zamislite da izgledam ovako kao Fox Mulder kad uđete u knjižnicu, baš bi bilo fora.

Tako, inače, izgledam kod kuće. Čak i sa dok ovo pišem, uopće ne vidim što pišem, tipkam glavom u nadi da će ispasti dobro jer znam otprilike gdje je koje slovo.

 

Inače, ovo je statistika o posjećenosti bloga:

 

Ok, 2016. nisam imala blog, stoga ni posjetitelje. No tko su sve ovi ljudi? Zašto me čitaju? Je li to slučaj za Dosije X?

Hvala u svakom slučaju ❤

 

I neka se zna da i dalje radim na aktivnostima povodom Mjeseca hrvatske knjige – u ritmu čitanja, samo ne objavljujem sve odmah.

Zato što:

tumblr_nwp61pG04D1rfypuoo2_1280

Što sam bila za Noć vještica

Nekoliko me je učenika danas pitalo što sam bila za Noć vještica…

Na njihovo veliko razočaranje, a i na moje – ništa. Naime, nisu mi dozvolili da budem Nevidljiva Iva i da ne dođem na posao.

Iako, mogu vam reći, sada kada nakon velikog vremenskog odmaka opet čitam tu pjesmu Zvonimira Baloga, mogu vam reći da mi je zastrašujuća i da nakon čitanja pjesme ipak ne želim biti Nevidljiva Iva!

20191107_125236

Ali da sam mnogima nevidljiva, jesam. Ne znam kako da se više istaknem. Prihvaćam sve vaše ideje, a pogotovo one loše 😀

Crteži Jane Vučković

Dok u polunesvijesti iznova slažem police s knjigama nakon izbivanja s posla zbog bolovanja (u polunesvijesti zbog vlastitog mirisa znoja u kombinaciji s poliesterom i viskozom), a u knjižnicu mi ušeta Jana Vučković iz 5. raz. sa svojim crtežima i kaže da ih donijela jer je na ovom blogu vidjela da sam ljubitelj Harryja Pottera, a pogotovo profesora Severusa Snapea…

20191105_115024(0)

… ostanem bez riječi zbog toliko pažnje i ugodnog iznenađenja, uz ozbiljno razmišljanje o nošenju plašta poput Snapeovog, da prikrije miris znoja.

Jana, HVALA ti, baš si me razveselila! ❤

(R)evolucija knjižnice

Naravno da pripremamo još nešto povodom Mjeseca hrvatske knjige – u ritmu čitanja – i u ritmu odrastanja…

Gledam nešto stariju snimku o 100 godina evolucije zombija u pop kulturi (koji su postali popularniji od vampira i vukodlaka, ne znam kako, ali neka)…

…i pitam se i razmišljam i zamišljam… 😀

8a2e35c2efe7e599d5ff24ab5642161f