Rezultati bajkaonice

Ne tako davno, održali smo kreativnu radionicu pisanja alternativnog završetka Crvenkapice…

U suradnji s L. Kopić, našom nastavnicom hrvatskog jezika i književnosti, odlučile smo da je pobijedila priča Matka Poslončeca. Jako nam se svidjela i priča Marije Torjanac koju smo također nagradili simboličnom nagradom, kao i priču Lane Dakić u kojem se spominje određeni djelatnik škole koji spašava stvar – ali nećemo otkriti koji 😀

 

1. mjesto – Matko Poslončec

Crvenkapica pokuca na vrata i uđe unutra. Kad ono, baka i vuk gledaju tekmu Real Madrid i Ajax. Vuk je navijao za Real Madrid, a baka za Ajax. Tijekom tekme su se svađali (zato što je Real Madrid gubio). Pofajtali su se. Baka je ugrizla vuka, a vuk je zatim pojeo baku. Za to vrijeme, Crvenkapica se sakrila. Kada se malo ohrabrila, otišla je kod bake u sobu i uzela snajper. Vuk je za to vrijeme pokušao pobjeći, jer je znao da će biti kriv za bakin nestanak. Međutim, Crvenkapica se popela na tavan i s prozora upucala vuka. Otrčala je do njega i razrezala mu trbuh te izvadila baku. Kada je baka ugledala Crvenkapicu, pitala ju je: “Tko je zabio zadnji gol za Ajax?”

 

2. mjesto – Marija Torjanac

Crvenkapica pokuca na vrata bakine kuće. Uto se vrata otvore te izađu baka i vuk.

“Hvala ti na svemu!”
“Nema problema!”
“Što se ovdje događa? Zar se niste svađali prije par dana?” – upitala ih je Crvenkapica.
“Jesmo, ali smo se pomirili.”
“Tvoja baka me je pozvala na kavu i onda smo porazgovarali o svemu…”
“I onda smo se pomirili.”
“Dobro… Nego… Mama ti je poslala malo kolača, šunke, jaja i svježeg luka, za Uskrs.”
“Hoćeš li doći na objed za Uskrs?” – upitala je baka vuka.
“Vrlo rado!” – prihvatio je vuk.

I tako su živjeli sretno i zadovoljno do kraja života 🙂

 

Kada bi postojala nagrada za najoriginalniju šifru kojom su se učenici potpisivali na radove, uvjerena sam da bi “Sliniša Skliziguzić” uvjerljivo pobijedio. I dalje ne znam koji se učenik krije iza te šifre, a možda i bolje da ne znam 😀

Bajkaonica?

Bajkaonica ili kreativna radionica pisanja po uzoru na onu koju pohađam i o kojoj sam već pisala, danas me je obradovala više nego učenike 6. razreda koji su mislili da je nagrada za najbolji rad romantično putovanje sa mnom!

 

20190417_101441IMG-0d1e72e597cbca579622c035103137d0-V

Koliko truda oko izrade ukrasa za kosu, da se na kraju ne bi ni vidjeli na fotografiji 😦 (nadam se da se barem vlasulja vidi!)

 

Nakon što sam im objasnila da se šalim za romantično putovanje, razgovarali smo o tome kako završava Crvenkapica i složili se – da smo svi mislili da završava različito.

Od pucnja iz lovčeve puške, mahanja lovčevom sjekirom ili rezanja trbuha škarama (bacanja vuka u bunar ili rijeku – a ja sam pročitala da je pao zbog težine kamenja u trbuhu) – u svakom slučaju, strašno.

Zadatak je bio napisati novi završetak Crvenkapice uz uvjet da ne završava onako kako zapravo završava 🙂

Još uvijek čitam i uživam u pričama. Neke su strašne, neke ljubavne, neke humoristične, neke akcijske… U nekima se pojavljuju i određeni djelatnici škole 😀

Teško je odabrati najbolju, no svakako će biti objavljena na blogu!

 

Danas je službeno posljednji dan nastave prije proljetnog odmora – čime službeno završavamo s aktivnostima povodom Međunarodnog dana dječje knjige i Noći knjige koja tek dolazi.

Bilo je ludo i (ne)zaboravno 🙂

Čitajte ono što vam se sviđa

Na Facebook stranici Gradske knjižnice i čitaonice Belišće sam naišla na zanimljiv članak o tome kako istraživanja pokazuju da će mnogo djece radije posegnuti za slikovnicama koje nemaju klasičnu priču već za onima koje će im pobliže objasniti svijet – te da takve knjige ne bi trebale biti samo edukativne već imati i veliku umjetničku vrijednost (koja također potiče na maštanje, razmišljanje i nadopunjavanje vokabulara).

Svjetlan Junaković, jedan od naših najpoznatijih i najkreativnijih ilustratora slikovnica izjavio je da djeci ne treba nuditi Barbie i Disney šablone, da je jako važno kakvu slikovnicu dajemo djetetu jer mu time školujemo ukus, o kojem dalje puno stvari ovisi – kako će birati, u kakvom će stanu živjeti i kakvu garderobu nositi. I zaista, knjige koje nude jako zanimljiv sadržaj upakiran u umjetničke ilustracije pamte se za čitav život.”

Čitajmo djeci ono što im se sviđa.

tumblr_maabejllgg1qh0usho1_500

 

Rascvjetana ruža i zmaj u knjižnici

Jučer je knjižnica uistinu bila kao iz bajke 🙂

Knjižničarka je kao šumska vila učenicima 2. razreda na dekicama i jastucima čitala perzijsku bajku “Rascvjetana ruža” iz knjige Najljepše bajke svijeta…

 

Većina nas se složila oko toga da je bajka bila neobična, tužna, ozbiljna i strašna…

Svi smo se složili oko toga da prethodno ne samo da nismo čuli za ovu bajku nego ne znamo niti za jednu sličnu.

Također smo se složili oko toga da ne znamo pouku ove bajke! 🙂

Osim što smo razgovarali o tome kako smo se osjećali dok smo slušali o djevojci kojoj su iz usta ispadale latice ruža kada bi se smijala, pričali smo i o tome bi li voljeli više ovakvih sati u knjižnici, što nam se najmanje, a što najviše svidjelo na ovom satu te što smo danas naučili.

 

Ovo su najsimpatičniji komentari učenika:

20190411_10274120190411_10283920190411_10310920190411_10301420190411_10300520190411_10294520190411_10291020190411_102957

 

Kasnije smo se tukli jastucima – uz napomenu da me ne gađaju u glavu jer su mi u zbornici dodatno pomagali staviti “to na glavi”, za što mi je trebalo sat vremena izrade, a zbog čega sam jedva prolazila kroz bilo koja vrata u školi…

 

U školskom dvorištu smo puštali zmaja…

 

Sve u svemu, sve samo ne običan dan na poslu 🙂

Baš kao što je i bajka “Rascvjetana ruža” – neobična.

Knjižnica kao iz bajke

Ali iz koje bajke? 🙂

Još uvijek provodimo različite aktivnosti vezano uz Međunarodni dan dječje knjige koji je iza nas i Noć knjige koja je ispred nas!

 

 

Ovo niste znali, no vaša knjižničarka je dopisni član-polaznik jedne kreativne radionice pisanja… Posljednji zadatak je bila reinterpretacija bajke (napisala sam TrnoRUŽNICU), a u knjižnici sam uz dozvolu Mime Juračak o kojoj sam već u par navrata pisala, a koja je zadatak i osmislila, izložila upravo njezin tekst o bajkama. U tom tekstu nas, između ostalog, pita što je “točno” bajka za nas, što je ono što čini njezinu bit – te kako doživljavamo poučnost bajki u današnje vrijeme (ima li je uopće?)…

 

Izložili smo neke bajke koje imamo u knjižnici, uz “Nove bajke koje pomažu djeci”, nadovezujući se na liječenje knjigom o kojem sam prethodno pisala… Zavirite u sadržaj i opis knjige:

 

Inače, ovaj maštoviti vjetreni mobil od kolaž papira, izradila je učiteljica Marija Hartman Šarčević s učenicima prije nekoliko godina… Velikodušno ga je posudila knjižničarki za uređivanje “izložbenog dijela” knjižnice 🙂

 

Izložili smo i njezine kolibriće od kikirija koje je s učenicima izrađivala ove godine, na pojilice i hranilice za ptice koje vaša knjižničarka uobičajeno drži u dvorištu, a ne u knjižnici 🙂

 

Neki su zamijetili i ovaj “Alisa u zemlji čudesa” magnet, koji je izradila Monika Kolačko o kojoj sam također već pisala… Ako se sjećate, u knjižnici je prošle godine stajala i “Mala sirena”, koju je također izradila Monika Kolačko.

Kad smo već kod Alise, jeste li znali da je “sindrom Alise u zemlji čudesa” nazvan upravo prema autoru priče, koji je vjerno prikazao promjene u percepciji vremena i prostora upravo zbog onoga od čega je “bolovao” – neke objekte je vidio manjima ili većima od stvarne veličine.

 

Koji ste vi patuljak iz Snjeguljice i sedam patuljaka? 🙂

Istina ili laž?

Nisam ni slutila da bi slikovnice o kućnim čudovištima mogle potaknuti toliko različitih načina obrade teme…

Ukoliko ste propustili, svakako pogledajte što smo radili u 1. razredu, 3. razredu i 5. razredu te tko je mačak Kosta.

U javnost smo iznijeli “prljavo rublje” o knjižničarima (da ne kažem – prljavi veš)!

20190327_10523120190327_105205

“Okačili” smo tvrdnje o knjižničarima i knjižnicama, a učenici su nagađali jesu li istinite ili lažne – te su, priznajem, pogađali 🙂

20190327_10521220190327_10521720190327_10522020190327_105224

Koliko se šalim, toliko sam i ozbiljna.

Stereotipa i predrasuda o knjižničarima ima – koliko ima i članova knjižnice.

Najčešći su da su knjižničarke dosadne (naime, “muških” knjižničara niti nema), nose naočale i punđu, imaju brkove (ja svoje redovno brijem, molim lijepo!)…

I onaj najgori od svih – knjižničarke ništa ne rade. Samo sjede i čitaju.

Ako ste se susreli s takvom knjižničarkom, žao mi je. Velika vjerojatnost je da ste se s ljudima koji “ništa ne rade” susreli i na drugim radnim mjestima. Ima mnogo teških i po život opasnih poslova… Često se čini da je najteži posao na svijetu ipak – onaj koji obavlja osoba koja ga ne voli.

 

Dakle, da ponovim…

Ne znam imena svih pisaca i knjiga. Nisam pročitala sve što je ikad napisano i zbija ni ne namjeravam. Mislite li da je to uopće moguće? Kao knjižničar, trebam znati gdje koja knjiga stoji, a za to postoji mnogo pravila koja također moram znati. No zamislite da ipak trebam pročitati svaku knjigu… Biste li ikad imali kreativne radionice sa mnom? Kako, kad bih morala čitati cijeli dan?

Dlake na mojoj odjeći su od mačaka, ne pretvaram se u vukodlaka. Srećom ili nažalost – klinička likantropija vam zvuči zanimljivije od knjižničarstva, ha?

Da, dobijem blagi živčani slom (zapravo, više njih) svaki put kad ne vratite knjigu na mjesto – uporno zanemarujete napomenu da knjižničarka vraća knjige na policu i stvarate mi dodatan posao, a vrijeme mogu iskoristiti za pretvaranje u vukodlaka ili brijanje brkova.

To što sam starija od vas, ne znači da sam nužno i staromodnija… Ne pratim trendove iz sasvim drugih razloga (stručan termin za moj način života je “informacijski primitivizam”, a predstavlja svakodnevno djelovanje ograničavajući se isključivo na one informacije koje su mi potrebne za život, koliko je to moguće uopće…) – ali eto, znam tko je Justin Bieber. I ne samo to, nego volim ovu njegovu pjesmu.

U početku sam više voljela knjige nego ljude, priznajem. No to odavno nije tako.

Knjižnica “koja oduzima dah” nikako nije ona koja smrdi po starim knjigama, već ona koja smrdi po novim knjigama i ona u koju možete doći učiti i raditi zadaće, ali i zabaviti se, provjeriti novosti na svojim profilima na društvenim mrežama, komunicirati i družiti se s drugim ljudima – pa čak i odmoriti ili naučiti nešto neočekivano i neuobičajeno… To je knjižnica u kojoj se vaša mišljenja uvažavaju i gdje možete doći – da jednostavno samo budete tamo. Ukratko 🙂

Nikad ne gledam u prazan ekran računala i bezveze tipkam, praveći se da radim – umjesto toga, držim neke papire u rukama. Šalim se – ali ne mogu vjerovati da su neki od vas mislili da je ovo istina! Eh, da bar znate koliko posla ima oko planiranja svih ovih aktivnosti kako bih vas namamila samo da uđete u knjižnicu – a tek da se zadržite u knjižnici – a tek da dođete opet. Na nastavi morate biti – ali u knjižnici ne morate. Pogotovo uz sve te zabavn(ij)e stvari koje nemaju nikakve veze s knjigama i knjižnicom.

Da, mislim da knjige nisu za vas niti je većina vas za knjige – no neki od vas su ovo pogrešno shvatili jer ne razlikujete pojmove “knjiga” i “djelo”. Mislim da većina vas preferira neki drugi medij/oblik/format nego što je to “tradicionalna” knjiga. Svi čitate i to svakodnevno – niste toga niti svjesni. Pomislite samo, jedno istraživanje kaže da je prosječna osoba izložena 3.000 propagandnih poruka dnevno. To doista zvuči nevjerojatno, sve dok ne pomislimo na količinu propagandnih poruka u novinama, na radiju, televiziji, jumbo plakatima, mrežnim stranicama, u elektroničkoj pošti itd. Molim vas, nemojte pokušavati utvrditi koliko toga pročitate, jednostavno vjerujte Peggy Barber i Lindi Wallace u “The Power of word-of-mouth marketing” iz American Libraries 40, 11(2009), str. 36.

Eto, toliko od mene. Vidimo se sutra 🙂

Sretan nam Međunarodni dan dječje knjige

Prvo malo fotografija iz moje mladosti, da vas zainteresiram za tekst!

20190324_091445.jpg

Dakle, danas je Međunarodni dan dječje knjige, kojim ujedno obilježavamo i 6. obljetnicu nacionalne kampanje „Čitaj mi“ za poticanje čitanja naglas djeci od rođenja.

Međunarodni dan dječje knjige obilježava se svake godine i tim danom ističemo važnost dječje knjige u životu svakog djeteta.

Slikovnica je prva knjiga u životu svakog djeteta, koja na jednostavan način uvodi dijete u svijet knjige i promiče pozitivne vrijednosti i maštu. Čitanje naglas pomaže u jačanju veze između roditelja i djece, a zbog bliskosti stvara temelj za takav odnos i u kasnijoj dobi. Time se ujedno razvija i ljubav prema slušanju, pisanju i govornom izražavanju, zatim, razvija se i sposobnost koncentracije, pamćenja, logičkog zaključivanja.

Uobičajeni prijedlozi aktivnosti povodom Međunarodnog dana dječje knjige su čitanje slikovnica i pričanje bajki u obiteljskom krugu, izložba slikovnica i druge prigodne knjižnične građe za najmlađu djecu uz gostovanje dječjih književnika u knjižnicama, kazališne predstave, različite maštaonice i bajkaonice itd.

Pozitivan stav prema knjizi, čitanju, knjižnici = želja da se u toj aktivnosti provodi više vremena 🙂

Posebno pomaže i otvaranje malih knjižnica u domovima zdravlja, pedijatrijskim ambulantama, dječjim vrtićima i sl., održavanje predavanja za roditelje o važnosti čitanja djeci, obilježavanje Međunarodnog dana darivanja knjiga, suradnja s nakladničkim kućama. Jeste li čuli za „Čitateljski program za zatvorenike i djecu“?

Inače, u gradskim knjižnicama postoje knjižnični programi i usluge za bebe i djecu rane dobi, a suradnjom s njihovim roditeljima, odgojiteljima, pedijatrima, logopedima i drugim stručnjacima i zainteresiranim stranama, nastojimo što intenzivnije pokazati koliko čitanje naglas djeci doista pomaže i kakvu stvarnu korist ostvaruju od toga.

Te kampanje zajednički provode Hrvatsko knjižničarsko društvo, Hrvatsko čitateljsko društvo, Hrvatska udruga istraživača dječje književnosti, UNICEF Hrvatska, Hrvatsko pedijatrijsko društvo i Hrvatsko logopedsko društvo.

Čitanjem naglas promičemo pismenost u najranijoj dobi djeteta i cilj nam je da nam to postane redovna aktivnost – i u školama, ali i u obiteljima.

I da – čitanje treba biti zabavno!

Do kraja travnja ćemo imati različite zabavne aktivnosti kojima ćemo “proslaviti” Međunarodni dan dječje knjige i Noć knjige.

20190324_091529.jpg

Ako ikad pomislite da niste dobro odjeveni ili da nemate dobru frizuru, nemojte očajavati. Pogledajte mene u osnovnoj školi – 2 broja veća jakna na koju bih jedva stavila školsku torbu, 3 broja veće patike i 2 broja manje hlače. Napokon izrasla “pečurka” frizura, s time da je mama bila glavna za izbor odjeće i frizure i tu nije bilo nikakve rasprave. Brata i mene su šišali jednako, samo da znate.