“50 nijansi lektire” i “Kako govoriti o knjigama koje nismo pročitali”

Da je “50 nijansi lektire” zapravo tek jedna nijansa, saznala sam od razreda čiji identitet neću otkriti 🙂

Potaknuta izjavom učenice iz navedenog razreda – “Zašto su u knjižnici samo dosadne knjige?”, organizirala sam nastavni sat u obliku otvorenog razgovora s učenicima – želeći im odgovoriti na navedeno pitanje.

Učenici su bili u mogućnosti reći što doista misle i osjećaju glede knjiga, školske lektire, čitanja općenito te školske knjižnice.

 

Nastojala sam im pojasniti “ljubavni trokut” – u kojem su oni kao čitatelji, čitanje i knjiga. No zapravo bi mogao biti “ljubavni četverokut” jer je za čitanje bilo kojeg teksta potrebna motivacija…

 

Najviše smo razgovarali o tome:

  • zašto su spremni uložiti jednaku količinu ili čak i više vremena na pronalaženje informacija o lektiri koju trebaju pročitati, nego što bi im možda trebalo za čitanje same lektire;
  • koji su od njih oni učenici koji imaju loš(ij)e ocjene iz lektire, ali su svoje slobodno vrijeme voljni provesti uz knjigu po svom izboru te koje su to knjige koje u njihovom životu imaju značenje (a koje su one koje nemaju);
  • tko je “kriv” za to što čitaju manje ili za to što uopće ne čitaju – njihovi učitelji i nastavnici, knjižničari, roditelji, oni sami ili netko drugi, treći, deseti…

 

Zamolila sam učenike da na kraju diskusije napišu zašto dolaze ili zašto ne dolaze u školsku knjižnicu, uz bilo kakav savjet koji bi mi koristio za poboljšanje knjižnice.

Evo što su napisali:

 

Kako govoriti o knjigama koje nismo pročitali

– “Da biste mogli razgovarati o knjigama koje niste pročitali, ne bi vas trebalo biti sram što ih niste pročitali.”

Autor knjige je Pierre Byard, profesor književnosti iz Francuske. Profesor Byard kaže kako nema namjeru prestati predavati o knjigama koje nije pročitao, a na pitanje o tome kako je uopće počeo studentima govoriti o nepročitanim i samo prelistanim knjigama, odgovorio je da je to počeo raditi onog trenutka kad se prestao bojati kulture.

Što vi mislite?

Mogu li razgovarati o ovoj knjizi s vama, iako je nisam pročitala? 🙂

Čitajte ono što vam se sviđa

Na Facebook stranici Gradske knjižnice i čitaonice Belišće sam naišla na zanimljiv članak o tome kako istraživanja pokazuju da će mnogo djece radije posegnuti za slikovnicama koje nemaju klasičnu priču već za onima koje će im pobliže objasniti svijet – te da takve knjige ne bi trebale biti samo edukativne već imati i veliku umjetničku vrijednost (koja također potiče na maštanje, razmišljanje i nadopunjavanje vokabulara).

Svjetlan Junaković, jedan od naših najpoznatijih i najkreativnijih ilustratora slikovnica izjavio je da djeci ne treba nuditi Barbie i Disney šablone, da je jako važno kakvu slikovnicu dajemo djetetu jer mu time školujemo ukus, o kojem dalje puno stvari ovisi – kako će birati, u kakvom će stanu živjeti i kakvu garderobu nositi. I zaista, knjige koje nude jako zanimljiv sadržaj upakiran u umjetničke ilustracije pamte se za čitav život.”

Čitajmo djeci ono što im se sviđa.

tumblr_maabejllgg1qh0usho1_500

 

Rascvjetana ruža i zmaj u knjižnici

Jučer je knjižnica uistinu bila kao iz bajke 🙂

Knjižničarka je kao šumska vila učenicima 2. razreda na dekicama i jastucima čitala perzijsku bajku “Rascvjetana ruža” iz knjige Najljepše bajke svijeta…

 

Većina nas se složila oko toga da je bajka bila neobična, tužna, ozbiljna i strašna…

Svi smo se složili oko toga da prethodno ne samo da nismo čuli za ovu bajku nego ne znamo niti za jednu sličnu.

Također smo se složili oko toga da ne znamo pouku ove bajke! 🙂

Osim što smo razgovarali o tome kako smo se osjećali dok smo slušali o djevojci kojoj su iz usta ispadale latice ruža kada bi se smijala, pričali smo i o tome bi li voljeli više ovakvih sati u knjižnici, što nam se najmanje, a što najviše svidjelo na ovom satu te što smo danas naučili.

 

Ovo su najsimpatičniji komentari učenika:

20190411_10274120190411_10283920190411_10310920190411_10301420190411_10300520190411_10294520190411_10291020190411_102957

 

Kasnije smo se tukli jastucima – uz napomenu da me ne gađaju u glavu jer su mi u zbornici dodatno pomagali staviti “to na glavi”, za što mi je trebalo sat vremena izrade, a zbog čega sam jedva prolazila kroz bilo koja vrata u školi…

 

U školskom dvorištu smo puštali zmaja…

 

Sve u svemu, sve samo ne običan dan na poslu 🙂

Baš kao što je i bajka “Rascvjetana ruža” – neobična.

Čudovišta u nama i oko nas – opet i opet

Danas su učenici 5. razreda upoznali Maladonu i Starbeba (čudovišta brzopletog i neprirodnog odrastanja), Čipoglava (čudovište elektronskih igara) i Zgubidana Buljookog (čudovište televizije), Lipojka Kockoguza (čudovište mode) i Presvuka Jutrobuka (čudovište iz ormara za odjeću) te Zateleba Cmoka (čudovište zaljubljenosti).

VJEROVALI ILI NE, nakon što smo se informirali o Zatelebu Cmoku, jedan učenik je javno izjavio ljubav učenici u razredu ❤ – a njegovu hrabrost smo nagradili pljeskom 🙂

 

Školska knjižničarka je planirala crtanje čudovišta u školskom dvorištu (prilažem dokaz br. 1):

20190405_104308

Međutim, padala je kiša (prilažem dokaz br. 2):

20190405_100918

 

Učenici su se sjetili slikovnice Kućna čudovišta čije su priče čitali još s učiteljicom Mirjanom Majdenić… Razgovarali smo o tome smatraju li učenici danas, kada su 5. razred, da su prestari za čitanje slikovnica – i svi su rekli NE 🙂

 

Danas smo utvrdili što su stereotipi, predrasude i diskriminacija – čije smo definicije pronašli u Rječniku hrvatskoga jezika Vladimira Anića, Hrvatskom enciklopedijskom rječniku te Općoj i nacionalnoj enciklopediji…

20190405_105444

Priznali smo da ponekad unaprijed donosimo sud o ljudima koji su različiti od nas – na temelju njihovog izgleda, obrazovanja, spolne orijentacije, vjere, nacionalnosti, rase… – naprosto, bilo čega što je različito od našeg načina života i poimanja života te na temelju svega što ne razumijemo ili se niti ne trudimo razumijeti. Spomenuli smo i međugeneracijsku nesolidarnost, ali i ksenofobiju i seksizam, a posebnu pozornost smo posvetili i generaliziranju.

 

Učenice su trebale napisati njihova vlastita uvjerenja o tipičnim muškim manama i vrlinama, dok su učenici trebali napisati vlastita uvjerenja o tipičnim ženskim manama i vrlinama – razmišljajući o tome postoje li određene mane i vrline koje su tipične za žene i tipične za muškarce te koliko je u njima stereotipa, predrasuda, diskriminacije i generaliziranja.

 

O ženama smo saznali ovo:

  • previše vremena provode u kupatilu i trgovinama odjećom – pretjeruju u praćenju modnih trendova i higijeni
  • nose previše šminke na licu i nanose previše parfema
  • troše previše novca na manikuru i pedikuru te očekuju da im suprotan spol kupuje skupu odjeću
  • prave se važne
  • žele promijeniti muškarce
  • brzo se naljute
  • previše pričaju i stalno nešto komentiraju
  • ne znaju igrati nogomet, samo šutnu loptu gdje stignu, smotane su i boje se lopte
  • ne znaju fizički raditi
  • nikada ne bi željele čistiti štalu niti voziti traktor
  • dobro kuhaju i čiste
  • brinu se o muškarcima kada su bolesni

 

O muškarcima smo saznali ovo:

  • dosadni su i zanimaju ih bezvezne stvari
  • nisu u pravu
  • misle da sve znaju i da su pametniji od suprotnog spola
  • nemaju volje ni za što i lijeni su, samo gledaju TV i izležavaju se
  • pretjerano hvale sami sebe
  • razmaženi su
  • pretjerano kritiziraju suprotni spol i drže “predavanja” o tuđim pogreškama
  • misle samo na sebe
  • tvrdoglavi su i škrti
  • nepristojni su
  • stalno provociraju, bezobrazni su i agresivni, stalno se tuku
  • nemaju smisla za odijevanje
  • misle da su zgodni, a nisu
  • misle da imaju mišiće, a nemaju ih
  • zgodni su kada im suprotni spol odredi što da odjenu i kakvu frizuru da nose
  • imaju “mirisnije” parfeme od suprotnog spola, ali ne znaju odabrati odgovarajući parfem za sebe
  • koriste previše gela za kosu
  • znaju igrati nogomet, a ne vole kada ga igra suprotni spol
  • mogu brzo dobiti posao
  • znaju se izvući iz nevolje
  • ne mogu raditi više stvari istovremeno
  • loše se ponašaju prema suprotnom spolu
  • ne spremaju za sobom
  • ne pomažu u kućanskim poslovima
  • nemaju osjećaje

 

Iako smo se mnogim komentarima nasmijali, razmislite koliko je generaliziranje kada su u pitanju i žene i muškarci ograničeno i ograničavajuće.

 

Svakako pogledajte čudovišta u nama i oko nas koja su uprizorili učenici 3. razreda i učenici 1. razreda.

 

Da vaša školska knjižničarka općenito voli čudovišta i strašne stvari, govori i naljepnica na njenom obiteljskom automobilu:

20190404_073211

🙂

Čudovišta u nama i oko nas – opet

Danas su učenici 1. razreda upoznali Slatkopapa i Tamotuka Zgubeka 🙂

Njihova učiteljica Mirjana Majdenić i školska knjižničarka su čitale naglas priču o čudovištu koje nas tjera da pretjerano konzumiramo slatke stvari i čudovištu zbog kojeg gubimo stvari kada nam najviše trebaju.

Sjedeći na dekicama u razredu, saznali smo da ih skoro sve napada Tamotuk Zgubek i o tome koje stvari najviše gube, ali smo saznali i da ih ne napada Slatkopap već Slanopap!

Sasvim slučajno smo saznali i da se više boje Čipoglava, čudovišta elektronskih igara…

Pomoću kolaž papira, uprizorili smo Slatkopapa i Tamotuka Zgubeka, nakon čega smo razgovarali o simboličnom značenju naših najdražih boja.

20190404_103518

Koja je vaša najdraža boja i što mislite o značenjima koja su dodijeljena bojama?

Eh da, zakasnila sam na sat likovnog i objasnila učenicima da se nisam zadržala u zbornici nego da me je napalo čudovište Vazdan Kasnek, iako nikad ne kasnim!

 

Tako je, još uvijek čitamo Kućna čudovišta Stanislava Marijanovića!

Neki učenici su zamijetili neobično prstenje na mojim prstima – tako je, tim prstenjem se borim protiv kućnih čudovišta u nama i oko nas!

Naravno da se šalim. Drugi put ću vam objasniti zašto riječi bole više od udaraca, ali i o tome kako sam se riješila straha od javnog nastupa i mucanja… Uživam u čitanju naglas, iako još uvijek ne volim čuti svoj glas na snimkama 🙂

Ukoliko niste imali prilike vidjeti kako je čitanje ovih slikovnica o kućnim čudovištima izgledalo s učenicima 3. razreda, kliknite ovdje.

I čuvajte se mog prstenja 🙂

Čudovišta u nama i oko nas

Danas je školska knjižničarka čitala učenicima 3. razreda:

20190319_095600

Hvala knjižničarkama Gradske knjižnice i čitaonice Belišće na posudbi ovih simpatičnih slikovnica!

Upoznali smo Škrtu Nedjelicu (čudovište škrtosti), Zvonca Telefonca (čudovište telefona – vjerojatno potomka Brblje Kavice), Bumbeka Traptapa (čudovište neočekivanih padova), Brzozbora Besmislića (čudovište glupih izjava i djela), Tužu Nakazicu (čudovište tužakanja), Lipojka Kockoguza (čudovište mode), Leziga Teškog, Zgubidana Hlapeca i Bezvoljka Nemrda (trojku od nerada), Prgu Pivca i Prgu Ratobora (čudovišta svađe), Vazdana Kasneka (čudovište kašnjenja), Gnjavu Dodijana (čudovište dosade), Kratkovida Besplanića i Odgoda Dangube (čudovišta neplaniranja i stalnog odgađanja), Sramka Stideka (čudovište bezrazložne stidljivosti), Lažu Blamažu (čudovište laljivosti), Troška Svekupa (čudovište kupovanja i gomilanja nepotrebnih stvari) i još mnoge, mnoge druge…

Pogodili ste – kućna čudovišta koja žive u nama i oko nas su – mane!

 

Najprije smo se počastili veganskim sladoledom, kako bismo učenici iz razreda koja ne tolerira laktozu pokazali koliko smo tolerantni!

Knjižničarka je napravila sladoled od šumskog voća i čokolade, koji redovno pravi i kod kuće, od svega 2 sastojka 🙂

 

Nakon čitanja smo razgovarali o tome kako smo se osjećali dok smo slušali o kućnim čudovištima, u kojim kućnim čudovištima smo se najviše prepoznali, koga smo prepoznali od članova svoje obitelji, koja su nam se kućna čudovišta najmanje svidjela te možemo li nakon svega ipak reći da su ta kućna čudovišta stvarna.

Raspravljali smo o tome jesmo li prema drugima blaži ili stroži u isticanju mana i kritiziranju nego prema sebi te je li lakše promijeniti sebe ili drugoga.

Naveli smo koje su naše najveće mane, ali i vrline –  te kada neke vrline ujedno mogu biti i mane.

Razmišljali smo o tome kako možemo otjerati kućna čudovišta u nama te o manama koje nismo spomenuli prilikom čitanja… Mnogi su spomenuli ljude koji kopaju nos, češkaju stražnjicu i “puštaju vjetrove” u javnosti, one koji pljuju na ulici i sl.

 

Crtali smo čudovišta:

 

Kasnije smo kroz timski rad pokušali napraviti čudovište od kinetičkog pijeska, što samo po sebi nije bio lagan zadatak, a još i u timu, gdje su na vidjelo isplivale neke naše vrline, ali i mane… Uz dodatan pritisak zbog “muški protiv ženskih” ekipa 🙂

 

Pohvala cijelom 3. razredu zbog otvorenog razgovora o našim manama i vrlinama. Pohvala i zbog dobrog pogađanja mojih mana i vrlina, a pogotovo onima koji misle da nemam niti jednu manu 🙂 Šalu na stranu, pohvala svima na svemu i zbog svega – i na igrama glume i pantomime kojima smo uprizorili neke mane.

 

Hvala i kuharu Darku Šćurecu na ribanju luka u sladoled 🙂

20190403_100144(0)

 

Sutra će učenici 1. razreda upoznati neka kućna čudovišta, unaprijed se veselim 🙂

Sretan nam Međunarodni dan dječje knjige

Prvo malo fotografija iz moje mladosti, da vas zainteresiram za tekst!

20190324_091445.jpg

Dakle, danas je Međunarodni dan dječje knjige, kojim ujedno obilježavamo i 6. obljetnicu nacionalne kampanje „Čitaj mi“ za poticanje čitanja naglas djeci od rođenja.

Međunarodni dan dječje knjige obilježava se svake godine i tim danom ističemo važnost dječje knjige u životu svakog djeteta.

Slikovnica je prva knjiga u životu svakog djeteta, koja na jednostavan način uvodi dijete u svijet knjige i promiče pozitivne vrijednosti i maštu. Čitanje naglas pomaže u jačanju veze između roditelja i djece, a zbog bliskosti stvara temelj za takav odnos i u kasnijoj dobi. Time se ujedno razvija i ljubav prema slušanju, pisanju i govornom izražavanju, zatim, razvija se i sposobnost koncentracije, pamćenja, logičkog zaključivanja.

Uobičajeni prijedlozi aktivnosti povodom Međunarodnog dana dječje knjige su čitanje slikovnica i pričanje bajki u obiteljskom krugu, izložba slikovnica i druge prigodne knjižnične građe za najmlađu djecu uz gostovanje dječjih književnika u knjižnicama, kazališne predstave, različite maštaonice i bajkaonice itd.

Pozitivan stav prema knjizi, čitanju, knjižnici = želja da se u toj aktivnosti provodi više vremena 🙂

Posebno pomaže i otvaranje malih knjižnica u domovima zdravlja, pedijatrijskim ambulantama, dječjim vrtićima i sl., održavanje predavanja za roditelje o važnosti čitanja djeci, obilježavanje Međunarodnog dana darivanja knjiga, suradnja s nakladničkim kućama. Jeste li čuli za „Čitateljski program za zatvorenike i djecu“?

Inače, u gradskim knjižnicama postoje knjižnični programi i usluge za bebe i djecu rane dobi, a suradnjom s njihovim roditeljima, odgojiteljima, pedijatrima, logopedima i drugim stručnjacima i zainteresiranim stranama, nastojimo što intenzivnije pokazati koliko čitanje naglas djeci doista pomaže i kakvu stvarnu korist ostvaruju od toga.

Te kampanje zajednički provode Hrvatsko knjižničarsko društvo, Hrvatsko čitateljsko društvo, Hrvatska udruga istraživača dječje književnosti, UNICEF Hrvatska, Hrvatsko pedijatrijsko društvo i Hrvatsko logopedsko društvo.

Čitanjem naglas promičemo pismenost u najranijoj dobi djeteta i cilj nam je da nam to postane redovna aktivnost – i u školama, ali i u obiteljima.

I da – čitanje treba biti zabavno!

Do kraja travnja ćemo imati različite zabavne aktivnosti kojima ćemo “proslaviti” Međunarodni dan dječje knjige i Noć knjige.

20190324_091529.jpg

Ako ikad pomislite da niste dobro odjeveni ili da nemate dobru frizuru, nemojte očajavati. Pogledajte mene u osnovnoj školi – 2 broja veća jakna na koju bih jedva stavila školsku torbu, 3 broja veće patike i 2 broja manje hlače. Napokon izrasla “pečurka” frizura, s time da je mama bila glavna za izbor odjeće i frizure i tu nije bilo nikakve rasprave. Brata i mene su šišali jednako, samo da znate.