VELIKA donacija dječjih knjiga i društvenih igara – Kristina Sušić

Naša draga nastavnica Kristina Sušić, itekako je Međunarodni dan dječje knjige i Noć knjige učinila posebnim.

Našoj školskoj knjižnici je poklonila doslovce VELIKU donaciju dječjih knjiga (posebice slikovnica koje su nam itekako potrebne!) i društvenih igara.

 

 

Moju mamu i mene, “Heidi” i “Maja” su podsjetile na davna vremena…

VELIKO hvala od svih nas, od ❤

 

I molim učenike da prestanu skidati cirkone s natpisa za nove knjige, ne rastu na drveću 🙂

20190410_112019

 

Usput…

Emanuele Castano i David Comer Kidd iz New Yorka proveli su istraživanje kojim su utvrdili da čitanje poboljšava sposobnost empatije i komunikaciju s drugim ljudima – razumijevanje kompleksnih književnih svjetova i likova čitatelje priprema i za bolje razumijevanje ljudi i svijeta oko sebe. Dakle, tko čita knjige, dobar je i s ljudima 🙂

Pitanje je ipak – onaj tko skida cirkone s natpisa za nove knjige, hoće li nastaviti biti dobar s knjižničarkom? 🙂

“50 nijansi lektire” i “Kako govoriti o knjigama koje nismo pročitali”

Da je “50 nijansi lektire” zapravo tek jedna nijansa, saznala sam od razreda čiji identitet neću otkriti 🙂

Potaknuta izjavom učenice iz navedenog razreda – “Zašto su u knjižnici samo dosadne knjige?”, organizirala sam nastavni sat u obliku otvorenog razgovora s učenicima – želeći im odgovoriti na navedeno pitanje.

Učenici su bili u mogućnosti reći što doista misle i osjećaju glede knjiga, školske lektire, čitanja općenito te školske knjižnice.

 

Nastojala sam im pojasniti “ljubavni trokut” – u kojem su oni kao čitatelji, čitanje i knjiga. No zapravo bi mogao biti “ljubavni četverokut” jer je za čitanje bilo kojeg teksta potrebna motivacija…

 

Najviše smo razgovarali o tome:

  • zašto su spremni uložiti jednaku količinu ili čak i više vremena na pronalaženje informacija o lektiri koju trebaju pročitati, nego što bi im možda trebalo za čitanje same lektire;
  • koji su od njih oni učenici koji imaju loš(ij)e ocjene iz lektire, ali su svoje slobodno vrijeme voljni provesti uz knjigu po svom izboru te koje su to knjige koje u njihovom životu imaju značenje (a koje su one koje nemaju);
  • tko je “kriv” za to što čitaju manje ili za to što uopće ne čitaju – njihovi učitelji i nastavnici, knjižničari, roditelji, oni sami ili netko drugi, treći, deseti…

 

Zamolila sam učenike da na kraju diskusije napišu zašto dolaze ili zašto ne dolaze u školsku knjižnicu, uz bilo kakav savjet koji bi mi koristio za poboljšanje knjižnice.

Evo što su napisali:

 

Kako govoriti o knjigama koje nismo pročitali

– “Da biste mogli razgovarati o knjigama koje niste pročitali, ne bi vas trebalo biti sram što ih niste pročitali.”

Autor knjige je Pierre Byard, profesor književnosti iz Francuske. Profesor Byard kaže kako nema namjeru prestati predavati o knjigama koje nije pročitao, a na pitanje o tome kako je uopće počeo studentima govoriti o nepročitanim i samo prelistanim knjigama, odgovorio je da je to počeo raditi onog trenutka kad se prestao bojati kulture.

Što vi mislite?

Mogu li razgovarati o ovoj knjizi s vama, iako je nisam pročitala? 🙂

Istina ili laž?

Nisam ni slutila da bi slikovnice o kućnim čudovištima mogle potaknuti toliko različitih načina obrade teme…

Ukoliko ste propustili, svakako pogledajte što smo radili u 1. razredu, 3. razredu i 5. razredu te tko je mačak Kosta.

U javnost smo iznijeli “prljavo rublje” o knjižničarima (da ne kažem – prljavi veš)!

20190327_10523120190327_105205

“Okačili” smo tvrdnje o knjižničarima i knjižnicama, a učenici su nagađali jesu li istinite ili lažne – te su, priznajem, pogađali 🙂

20190327_10521220190327_10521720190327_10522020190327_105224

Koliko se šalim, toliko sam i ozbiljna.

Stereotipa i predrasuda o knjižničarima ima – koliko ima i članova knjižnice.

Najčešći su da su knjižničarke dosadne (naime, “muških” knjižničara niti nema), nose naočale i punđu, imaju brkove (ja svoje redovno brijem, molim lijepo!)…

I onaj najgori od svih – knjižničarke ništa ne rade. Samo sjede i čitaju.

Ako ste se susreli s takvom knjižničarkom, žao mi je. Velika vjerojatnost je da ste se s ljudima koji “ništa ne rade” susreli i na drugim radnim mjestima. Ima mnogo teških i po život opasnih poslova… Često se čini da je najteži posao na svijetu ipak – onaj koji obavlja osoba koja ga ne voli.

 

Dakle, da ponovim…

Ne znam imena svih pisaca i knjiga. Nisam pročitala sve što je ikad napisano i zbija ni ne namjeravam. Mislite li da je to uopće moguće? Kao knjižničar, trebam znati gdje koja knjiga stoji, a za to postoji mnogo pravila koja također moram znati. No zamislite da ipak trebam pročitati svaku knjigu… Biste li ikad imali kreativne radionice sa mnom? Kako, kad bih morala čitati cijeli dan?

Dlake na mojoj odjeći su od mačaka, ne pretvaram se u vukodlaka. Srećom ili nažalost – klinička likantropija vam zvuči zanimljivije od knjižničarstva, ha?

Da, dobijem blagi živčani slom (zapravo, više njih) svaki put kad ne vratite knjigu na mjesto – uporno zanemarujete napomenu da knjižničarka vraća knjige na policu i stvarate mi dodatan posao, a vrijeme mogu iskoristiti za pretvaranje u vukodlaka ili brijanje brkova.

To što sam starija od vas, ne znači da sam nužno i staromodnija… Ne pratim trendove iz sasvim drugih razloga (stručan termin za moj način života je “informacijski primitivizam”, a predstavlja svakodnevno djelovanje ograničavajući se isključivo na one informacije koje su mi potrebne za život, koliko je to moguće uopće…) – ali eto, znam tko je Justin Bieber. I ne samo to, nego volim ovu njegovu pjesmu.

U početku sam više voljela knjige nego ljude, priznajem. No to odavno nije tako.

Knjižnica “koja oduzima dah” nikako nije ona koja smrdi po starim knjigama, već ona koja smrdi po novim knjigama i ona u koju možete doći učiti i raditi zadaće, ali i zabaviti se, provjeriti novosti na svojim profilima na društvenim mrežama, komunicirati i družiti se s drugim ljudima – pa čak i odmoriti ili naučiti nešto neočekivano i neuobičajeno… To je knjižnica u kojoj se vaša mišljenja uvažavaju i gdje možete doći – da jednostavno samo budete tamo. Ukratko 🙂

Nikad ne gledam u prazan ekran računala i bezveze tipkam, praveći se da radim – umjesto toga, držim neke papire u rukama. Šalim se – ali ne mogu vjerovati da su neki od vas mislili da je ovo istina! Eh, da bar znate koliko posla ima oko planiranja svih ovih aktivnosti kako bih vas namamila samo da uđete u knjižnicu – a tek da se zadržite u knjižnici – a tek da dođete opet. Na nastavi morate biti – ali u knjižnici ne morate. Pogotovo uz sve te zabavn(ij)e stvari koje nemaju nikakve veze s knjigama i knjižnicom.

Da, mislim da knjige nisu za vas niti je većina vas za knjige – no neki od vas su ovo pogrešno shvatili jer ne razlikujete pojmove “knjiga” i “djelo”. Mislim da većina vas preferira neki drugi medij/oblik/format nego što je to “tradicionalna” knjiga. Svi čitate i to svakodnevno – niste toga niti svjesni. Pomislite samo, jedno istraživanje kaže da je prosječna osoba izložena 3.000 propagandnih poruka dnevno. To doista zvuči nevjerojatno, sve dok ne pomislimo na količinu propagandnih poruka u novinama, na radiju, televiziji, jumbo plakatima, mrežnim stranicama, u elektroničkoj pošti itd. Molim vas, nemojte pokušavati utvrditi koliko toga pročitate, jednostavno vjerujte Peggy Barber i Lindi Wallace u “The Power of word-of-mouth marketing” iz American Libraries 40, 11(2009), str. 36.

Eto, toliko od mene. Vidimo se sutra 🙂

Rezervacija knjiga u knjižnici

Vaša školska knjižničarka se nikada ne ponaša rezervirano prema vama, ali rado rezervira knjige za vas.

Za one vrlo tražene, izrađujem “listu čekanja” pa kako se tko pridbilježi osobnim dolaskom, telefonom ili e-mailom, tako je i dobije kronološkim redoslijedom rezerviranja.

Danas sam dobila simpatičnu poruku za rezervaciju jedne slikovnice:

20190319_095537

Školsku lektiru nije moguće rezervirati – tko prvi dođe, njegova djevojka lektira! 🙂

Učeničke reakcije na donaciju knjiga

Ovako učenici naše škole reagiraju na donaciju knjiga i društvenih igara o kojoj smo pisali jučer.

P90221-092648P90221-084847_1P90221-084531

Neki učenici su pomogli i u obradi knjižnične građe (lijepljenju knjižnih džepića, umetanju kartica u džepiće, lijepljenju naljepnica za signaturu i obilježavanju stranica žigom)…

P90221-100114_1

Za one koji nisu mogli osobno svjedočiti posjetu knjižničarki Gradske knjižnice i čitaonice Belišće, školska knjižničarka je sastavila izvješće o posjetu i postavila ga na oglasnu ploču u zbornici.

P90221-082339

Akcija prikupljanja i darivanja knjiga predstavljena je i u popratnim člancima u medijima (Grad Belišće: službene stranice Grada BelišćaValpovština.info: prvi informativni portal Valpovštine) i na društvenim mrežama.

Još jednom, hvala knjižničarkama Gradske knjižnice i čitaonice Belišće što misle na nas – mi ćemo misliti i na vas 🙂

Posjet belišćanskih knjižničarki

Gradska knjižnica i čitaonica Belišće je od kraja siječnja do 14. veljače provodila akciju prikupljanja knjiga povodom Međunarodnog dana darivanja knjiga koji se obilježava baš 14. veljače.

P90220-120913

Belišćanske knjižničarke Jasna Cukrov Andrišić, Vlasta Putar i Dijana Milišić-Zečević, ove godine su odlučile prikupljene knjige donirati Dječjem domu Klasje, Poludnevnom boravku Bistrinci i školskoj knjižnici u Veliškovcima.

Ovo nije prvi put da su knjižničarke obradovale učenike naše škole. Naime, već su prošle godine školskoj knjižnici poklonile mnogo knjiga i filmova, o čemu više možete pročitati ovdje.

Knjižnice u okviru nacionalne kampanje “Čitaj mi” ovakvim akcijama prikupljanja očuvanih slikovnica i knjiga za djecu pozivaju sve građane na darivanje novih i rabljenih knjiga, kako bi pomogli onima koji nemaju dovoljno naslova i omogućili najmlađima da čitaju lijepe i zanimljive knjige od najranije dobi.

Od srca hvala knjižničarkama Gradske knjižnice i čitaonice Belišće na današnjem posjetu, ugodnom druženju i svim knjigama i društvenim igrama kojima su obradovali učenike naše škole.

IMG_7248
Foto: Facebook stranica Gradske knjižnice i čitaonice Belišće

I naravno, hvala našem školskom kuharu Darku Šćurecu, koji je ukrasio jedini kolač koji knjižničarka zna napraviti, kako bi nečime ugostila belišćanske knjižničarke 🙂

Više o akciji “Čitaj, dam, sretan sam – svoju knjigu daruj i tuđe srce obraduj”, možete pročitati na Facebook stranici Gradske knjižnice i čitaonice Belišće.

Donacije knjiga i filmova

Krajem travnja, knjižnicu područne škole u Veliškovcima posjetile su knjižničarke Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek te su poklonile njezinim učenicima i djelatnicima više od stotinu knjiga.

Početkom svibnja, nakon Noći knjige u Gradskoj knjižnici i čitaonici Belišće te prodaje otpisanih i poklonjenih knjiga i filmova, sve što je ostalo poslano je u knjižnicu u područnoj školi.

Knjige i filmove koje nismo uvrstili u knjižnični fond, izložili smo na „Uzmi ili ostavi policu“, a koliko je to obradovalo učenike, najbolje govore ove fotografije objavljene na Facebook stranici Gradske knjižnice i čitaonice Belišće.

Još uvijek nas ugodno iznenađuje ljudska sentimentalnost prema knjigama. Hvala svima koji poklanjaju knjige za koje više nema mjesta na policama, a posebice onima koji poklanjaju svoje vrijeme na traženje novih vlasnika za takve knjige.