Rezultati bajkaonice

Ne tako davno, održali smo kreativnu radionicu pisanja alternativnog završetka Crvenkapice…

U suradnji s L. Kopić, našom nastavnicom hrvatskog jezika i književnosti, odlučile smo da je pobijedila priča Matka Poslončeca. Jako nam se svidjela i priča Marije Torjanac koju smo također nagradili simboličnom nagradom, kao i priču Lane Dakić u kojem se spominje određeni djelatnik škole koji spašava stvar – ali nećemo otkriti koji 😀

 

1. mjesto – Matko Poslončec

Crvenkapica pokuca na vrata i uđe unutra. Kad ono, baka i vuk gledaju tekmu Real Madrid i Ajax. Vuk je navijao za Real Madrid, a baka za Ajax. Tijekom tekme su se svađali (zato što je Real Madrid gubio). Pofajtali su se. Baka je ugrizla vuka, a vuk je zatim pojeo baku. Za to vrijeme, Crvenkapica se sakrila. Kada se malo ohrabrila, otišla je kod bake u sobu i uzela snajper. Vuk je za to vrijeme pokušao pobjeći, jer je znao da će biti kriv za bakin nestanak. Međutim, Crvenkapica se popela na tavan i s prozora upucala vuka. Otrčala je do njega i razrezala mu trbuh te izvadila baku. Kada je baka ugledala Crvenkapicu, pitala ju je: “Tko je zabio zadnji gol za Ajax?”

 

2. mjesto – Marija Torjanac

Crvenkapica pokuca na vrata bakine kuće. Uto se vrata otvore te izađu baka i vuk.

“Hvala ti na svemu!”
“Nema problema!”
“Što se ovdje događa? Zar se niste svađali prije par dana?” – upitala ih je Crvenkapica.
“Jesmo, ali smo se pomirili.”
“Tvoja baka me je pozvala na kavu i onda smo porazgovarali o svemu…”
“I onda smo se pomirili.”
“Dobro… Nego… Mama ti je poslala malo kolača, šunke, jaja i svježeg luka, za Uskrs.”
“Hoćeš li doći na objed za Uskrs?” – upitala je baka vuka.
“Vrlo rado!” – prihvatio je vuk.

I tako su živjeli sretno i zadovoljno do kraja života 🙂

 

Kada bi postojala nagrada za najoriginalniju šifru kojom su se učenici potpisivali na radove, uvjerena sam da bi “Sliniša Skliziguzić” uvjerljivo pobijedio. I dalje ne znam koji se učenik krije iza te šifre, a možda i bolje da ne znam 😀

Maštaonica, sanjaonica (spavaonica?)… :)

Noć knjige u mozaik tehnici od papira i s malo pocinčane žice, salveta, konfeta i drugih ukrasa, doslovce prikazana u mjesecu, zvijezdama i oblacima iznad naših glava u knjižnici, izgleda ovako:

20190416_10482820190416_10485420190416_104915

Svatko je mogao sudjelovati u izradi ukrasa tijekom školskih malih i velikih odmora 🙂

Na kraju su nam se pridružili i određeni djelatnici škole… Najviše papirića za mozaik tehniku izrezala je Lucija Lizačić iz 7. raz. Hvala, Lucija 🙂

Sada knjižnica itekako izgleda bajkovito, idealno za maštaonicu, sanjaonicu – neki su rekli i spavaonicu! 🙂

Bajkaonica?

Bajkaonica ili kreativna radionica pisanja po uzoru na onu koju pohađam i o kojoj sam već pisala, danas me je obradovala više nego učenike 6. razreda koji su mislili da je nagrada za najbolji rad romantično putovanje sa mnom!

 

20190417_101441IMG-0d1e72e597cbca579622c035103137d0-V

Koliko truda oko izrade ukrasa za kosu, da se na kraju ne bi ni vidjeli na fotografiji 😦 (nadam se da se barem vlasulja vidi!)

 

Nakon što sam im objasnila da se šalim za romantično putovanje, razgovarali smo o tome kako završava Crvenkapica i složili se – da smo svi mislili da završava različito.

Od pucnja iz lovčeve puške, mahanja lovčevom sjekirom ili rezanja trbuha škarama (bacanja vuka u bunar ili rijeku – a ja sam pročitala da je pao zbog težine kamenja u trbuhu) – u svakom slučaju, strašno.

Zadatak je bio napisati novi završetak Crvenkapice uz uvjet da ne završava onako kako zapravo završava 🙂

Još uvijek čitam i uživam u pričama. Neke su strašne, neke ljubavne, neke humoristične, neke akcijske… U nekima se pojavljuju i određeni djelatnici škole 😀

Teško je odabrati najbolju, no svakako će biti objavljena na blogu!

 

Danas je službeno posljednji dan nastave prije proljetnog odmora – čime službeno završavamo s aktivnostima povodom Međunarodnog dana dječje knjige i Noći knjige koja tek dolazi.

Bilo je ludo i (ne)zaboravno 🙂

Rascvjetana ruža i zmaj u knjižnici

Jučer je knjižnica uistinu bila kao iz bajke 🙂

Knjižničarka je kao šumska vila učenicima 2. razreda na dekicama i jastucima čitala perzijsku bajku “Rascvjetana ruža” iz knjige Najljepše bajke svijeta…

 

Većina nas se složila oko toga da je bajka bila neobična, tužna, ozbiljna i strašna…

Svi smo se složili oko toga da prethodno ne samo da nismo čuli za ovu bajku nego ne znamo niti za jednu sličnu.

Također smo se složili oko toga da ne znamo pouku ove bajke! 🙂

Osim što smo razgovarali o tome kako smo se osjećali dok smo slušali o djevojci kojoj su iz usta ispadale latice ruža kada bi se smijala, pričali smo i o tome bi li voljeli više ovakvih sati u knjižnici, što nam se najmanje, a što najviše svidjelo na ovom satu te što smo danas naučili.

 

Ovo su najsimpatičniji komentari učenika:

20190411_10274120190411_10283920190411_10310920190411_10301420190411_10300520190411_10294520190411_10291020190411_102957

 

Kasnije smo se tukli jastucima – uz napomenu da me ne gađaju u glavu jer su mi u zbornici dodatno pomagali staviti “to na glavi”, za što mi je trebalo sat vremena izrade, a zbog čega sam jedva prolazila kroz bilo koja vrata u školi…

 

U školskom dvorištu smo puštali zmaja…

 

Sve u svemu, sve samo ne običan dan na poslu 🙂

Baš kao što je i bajka “Rascvjetana ruža” – neobična.

Knjižnica kao iz bajke

Ali iz koje bajke? 🙂

Još uvijek provodimo različite aktivnosti vezano uz Međunarodni dan dječje knjige koji je iza nas i Noć knjige koja je ispred nas!

 

 

Ovo niste znali, no vaša knjižničarka je dopisni član-polaznik jedne kreativne radionice pisanja… Posljednji zadatak je bila reinterpretacija bajke (napisala sam TrnoRUŽNICU), a u knjižnici sam uz dozvolu Mime Juračak o kojoj sam već u par navrata pisala, a koja je zadatak i osmislila, izložila upravo njezin tekst o bajkama. U tom tekstu nas, između ostalog, pita što je “točno” bajka za nas, što je ono što čini njezinu bit – te kako doživljavamo poučnost bajki u današnje vrijeme (ima li je uopće?)…

 

Izložili smo neke bajke koje imamo u knjižnici, uz “Nove bajke koje pomažu djeci”, nadovezujući se na liječenje knjigom o kojem sam prethodno pisala… Zavirite u sadržaj i opis knjige:

 

Inače, ovaj maštoviti vjetreni mobil od kolaž papira, izradila je učiteljica Marija Hartman Šarčević s učenicima prije nekoliko godina… Velikodušno ga je posudila knjižničarki za uređivanje “izložbenog dijela” knjižnice 🙂

 

Izložili smo i njezine kolibriće od kikirija koje je s učenicima izrađivala ove godine, na pojilice i hranilice za ptice koje vaša knjižničarka uobičajeno drži u dvorištu, a ne u knjižnici 🙂

 

Neki su zamijetili i ovaj “Alisa u zemlji čudesa” magnet, koji je izradila Monika Kolačko o kojoj sam također već pisala… Ako se sjećate, u knjižnici je prošle godine stajala i “Mala sirena”, koju je također izradila Monika Kolačko.

Kad smo već kod Alise, jeste li znali da je “sindrom Alise u zemlji čudesa” nazvan upravo prema autoru priče, koji je vjerno prikazao promjene u percepciji vremena i prostora upravo zbog onoga od čega je “bolovao” – neke objekte je vidio manjima ili većima od stvarne veličine.

 

Koji ste vi patuljak iz Snjeguljice i sedam patuljaka? 🙂

Potraga za horkruksom :)

U knjižnici je održana nagradna igra pod nazivom Potraga za horkruksom!

20190401_10013120190401_094633

T. Planinac i S. Talafuk iz 1. razreda, pronašle su “moj horkruks” istog dana kada je nagradna igra i započela – moju šalicu za kavu u školskoj kuhinji 🙂 Logično, zar ne? 🙂

Prošle godine smo tražili nešto drugo. Sjećate li se? 🙂

Ove godine sam odlučila napisati zagonetku i pročitati vam je svaki put kad dođete u knjižnicu, vođena onim što Dumbledore kaže: “Help will always be given at Hogwarts to those who ask for it.” 🙂

Znate li koji je moj najdraži lik iz Harry Pottera? Ne dajte se zavarati mojim brošem, on je poklon od Monike Kolačko

P90304-111838

Naravno, to je profesor Snape! ❤

snape

Sada znate i da ne sadržava natpis o radnom vremenu knjižnice “bezveze” ALOHOMORA čaroliju 🙂

20190326_111241

A ovo je Nagini, koju je napravio moj brat 🙂

Ja sam napravila nešto što je trebalo izgledati kao mačka, ali moj brat je to popravio rukom (doslovno):

O liječenju bojama, knjigom…

Postavili smo knjižnične putokaze u raznim bojama, na kojima su razne “poštapalice” i “pošalice” (neke od njih su nazivi nekih knjižničnih programa i usluga za djecu i mladež, neke su nazivi nekih članaka o (ne)kulturi čitanja, dok su neke poznate (ne)istine o knjigama/knjižničarima/knjižnicama)…

20190402_090156

Sve pokazuju istosmjerno – na mjesto gdje sjedi vaša školska knjižničarka.

Zapravo sam ih krivo usmjerila i zalijepila, a popravljanje bi zahtijevalo da krenem ispočetka sa svime pa budite zadovoljni lažnim ali simpatičnim objašnjenjem na ukazivanje na moj radni stol, ok? 🙂

 

Znamo da smo bojama dodijelili određena značenja, a što mislite o terapiji bojama tj. kromoterapiji? Koliko vjerujete u kristaloterapiju ili u aromaterapiju?

A vjerujete li u terapiju knjigom?

 

Svaki put kada se nasmijete ili rasplačete tijekom pisanja, čitanja ili slušanja – ta priča je na vas djelovala i ostavila nekakav dojam. Na isti način, knjige koje čitate ili koje slušate dok vam ih netko drugi čita, na vas mogu imati pozitivan (čak i ljekovit) učinak.

Hrvatska enciklopedija biblioterapiju definira kao liječenje mentalnih, emotivnih i socijalnih problema – upravo knjigom odnosno književnošću. Primjenjuju je knjižničari, učitelji, psiholozi, socijalni radnici itd., individualno ili u skupinama potpore. Biblioterapija je, dakle, čitalačka aktivnost kojom se nastoji ciljano identificirati čitatelja s likom u knjizi u svrhu sigurnog načina ispitivanja vlastitog ponašanja te pobuđivanja pozitivnih i zdravih emocija.

Vrlo često doživljavamo kao da se sve zapisano u knjigama zaista dogodilo (izuzev onih knjiga koje i jesu temeljene na istinitim događajima pa se navedeno podrazumijeva, no sada mislimo na beletristiku ili „lijepu književnost“, kako je inače zovemo).

Čitanje je (ali i pisanje) itekako terapeutsko sredstvo, poput razgovora s prijateljem kojemu se možemo povjeriti bez straha od osude ili odbacivanja. Mnogi ljudi priznaju kako su im određene knjige promijenile život – zbog toga što su velik izvor informacija i znanja o životu, često nam pomažu u svladavanju životnih poteškoća s kojima se susrećemo, a ponekad nas čak i upozore na one nadolazeće.

Razgovor o knjigama koje govore o „problemima učenika“ ne služi samo u svrhu poticanja na čitanje već i osvješćivanja učenika na pravovremeno reagiranje na probleme i traženje odgovarajuće (stručne) pomoći – a usto ne djeluje kao napad na osjetljive teme.

Prema knjigama koje učenici čitaju u slobodno vrijeme, možemo zamijetiti ne samo teme koje ih zanimaju nego i probleme s kojima se susreću. Čitanjem takvih knjiga i razgovorom o njima (a također i kroz stvaralačko pisanje), razmišljanje o problemima književnih likova nudi mogućnost rješavanja vlastitih te nastupa određeno olakšanje – pojašnjavanjem problematičnih situacija i smanjenjem emocionalne napetosti kroz poistovjećivanje s književnim likovima.

 

Meni pomaže, a vama?