Rezultati bajkaonice

Ne tako davno, održali smo kreativnu radionicu pisanja alternativnog završetka Crvenkapice…

U suradnji s L. Kopić, našom nastavnicom hrvatskog jezika i književnosti, odlučile smo da je pobijedila priča Matka Poslončeca. Jako nam se svidjela i priča Marije Torjanac koju smo također nagradili simboličnom nagradom, kao i priču Lane Dakić u kojem se spominje određeni djelatnik škole koji spašava stvar – ali nećemo otkriti koji 😀

 

1. mjesto – Matko Poslončec

Crvenkapica pokuca na vrata i uđe unutra. Kad ono, baka i vuk gledaju tekmu Real Madrid i Ajax. Vuk je navijao za Real Madrid, a baka za Ajax. Tijekom tekme su se svađali (zato što je Real Madrid gubio). Pofajtali su se. Baka je ugrizla vuka, a vuk je zatim pojeo baku. Za to vrijeme, Crvenkapica se sakrila. Kada se malo ohrabrila, otišla je kod bake u sobu i uzela snajper. Vuk je za to vrijeme pokušao pobjeći, jer je znao da će biti kriv za bakin nestanak. Međutim, Crvenkapica se popela na tavan i s prozora upucala vuka. Otrčala je do njega i razrezala mu trbuh te izvadila baku. Kada je baka ugledala Crvenkapicu, pitala ju je: “Tko je zabio zadnji gol za Ajax?”

 

2. mjesto – Marija Torjanac

Crvenkapica pokuca na vrata bakine kuće. Uto se vrata otvore te izađu baka i vuk.

“Hvala ti na svemu!”
“Nema problema!”
“Što se ovdje događa? Zar se niste svađali prije par dana?” – upitala ih je Crvenkapica.
“Jesmo, ali smo se pomirili.”
“Tvoja baka me je pozvala na kavu i onda smo porazgovarali o svemu…”
“I onda smo se pomirili.”
“Dobro… Nego… Mama ti je poslala malo kolača, šunke, jaja i svježeg luka, za Uskrs.”
“Hoćeš li doći na objed za Uskrs?” – upitala je baka vuka.
“Vrlo rado!” – prihvatio je vuk.

I tako su živjeli sretno i zadovoljno do kraja života 🙂

 

Kada bi postojala nagrada za najoriginalniju šifru kojom su se učenici potpisivali na radove, uvjerena sam da bi “Sliniša Skliziguzić” uvjerljivo pobijedio. I dalje ne znam koji se učenik krije iza te šifre, a možda i bolje da ne znam 😀

Bajkaonica?

Bajkaonica ili kreativna radionica pisanja po uzoru na onu koju pohađam i o kojoj sam već pisala, danas me je obradovala više nego učenike 6. razreda koji su mislili da je nagrada za najbolji rad romantično putovanje sa mnom!

 

20190417_101441IMG-0d1e72e597cbca579622c035103137d0-V

Koliko truda oko izrade ukrasa za kosu, da se na kraju ne bi ni vidjeli na fotografiji 😦 (nadam se da se barem vlasulja vidi!)

 

Nakon što sam im objasnila da se šalim za romantično putovanje, razgovarali smo o tome kako završava Crvenkapica i složili se – da smo svi mislili da završava različito.

Od pucnja iz lovčeve puške, mahanja lovčevom sjekirom ili rezanja trbuha škarama (bacanja vuka u bunar ili rijeku – a ja sam pročitala da je pao zbog težine kamenja u trbuhu) – u svakom slučaju, strašno.

Zadatak je bio napisati novi završetak Crvenkapice uz uvjet da ne završava onako kako zapravo završava 🙂

Još uvijek čitam i uživam u pričama. Neke su strašne, neke ljubavne, neke humoristične, neke akcijske… U nekima se pojavljuju i određeni djelatnici škole 😀

Teško je odabrati najbolju, no svakako će biti objavljena na blogu!

 

Danas je službeno posljednji dan nastave prije proljetnog odmora – čime službeno završavamo s aktivnostima povodom Međunarodnog dana dječje knjige i Noći knjige koja tek dolazi.

Bilo je ludo i (ne)zaboravno 🙂

Knjižnica kao iz bajke

Ali iz koje bajke? 🙂

Još uvijek provodimo različite aktivnosti vezano uz Međunarodni dan dječje knjige koji je iza nas i Noć knjige koja je ispred nas!

 

 

Ovo niste znali, no vaša knjižničarka je dopisni član-polaznik jedne kreativne radionice pisanja… Posljednji zadatak je bila reinterpretacija bajke (napisala sam TrnoRUŽNICU), a u knjižnici sam uz dozvolu Mime Juračak o kojoj sam već u par navrata pisala, a koja je zadatak i osmislila, izložila upravo njezin tekst o bajkama. U tom tekstu nas, između ostalog, pita što je “točno” bajka za nas, što je ono što čini njezinu bit – te kako doživljavamo poučnost bajki u današnje vrijeme (ima li je uopće?)…

 

Izložili smo neke bajke koje imamo u knjižnici, uz “Nove bajke koje pomažu djeci”, nadovezujući se na liječenje knjigom o kojem sam prethodno pisala… Zavirite u sadržaj i opis knjige:

 

Inače, ovaj maštoviti vjetreni mobil od kolaž papira, izradila je učiteljica Marija Hartman Šarčević s učenicima prije nekoliko godina… Velikodušno ga je posudila knjižničarki za uređivanje “izložbenog dijela” knjižnice 🙂

 

Izložili smo i njezine kolibriće od kikirija koje je s učenicima izrađivala ove godine, na pojilice i hranilice za ptice koje vaša knjižničarka uobičajeno drži u dvorištu, a ne u knjižnici 🙂

 

Neki su zamijetili i ovaj “Alisa u zemlji čudesa” magnet, koji je izradila Monika Kolačko o kojoj sam također već pisala… Ako se sjećate, u knjižnici je prošle godine stajala i “Mala sirena”, koju je također izradila Monika Kolačko.

Kad smo već kod Alise, jeste li znali da je “sindrom Alise u zemlji čudesa” nazvan upravo prema autoru priče, koji je vjerno prikazao promjene u percepciji vremena i prostora upravo zbog onoga od čega je “bolovao” – neke objekte je vidio manjima ili većima od stvarne veličine.

 

Koji ste vi patuljak iz Snjeguljice i sedam patuljaka? 🙂