Istina ili laž?

Nisam ni slutila da bi slikovnice o kućnim čudovištima mogle potaknuti toliko različitih načina obrade teme…

Ukoliko ste propustili, svakako pogledajte što smo radili u 1. razredu, 3. razredu i 5. razredu te tko je mačak Kosta.

U javnost smo iznijeli “prljavo rublje” o knjižničarima (da ne kažem – prljavi veš)!

20190327_10523120190327_105205

“Okačili” smo tvrdnje o knjižničarima i knjižnicama, a učenici su nagađali jesu li istinite ili lažne – te su, priznajem, pogađali 🙂

20190327_10521220190327_10521720190327_10522020190327_105224

Koliko se šalim, toliko sam i ozbiljna.

Stereotipa i predrasuda o knjižničarima ima – koliko ima i članova knjižnice.

Najčešći su da su knjižničarke dosadne (naime, “muških” knjižničara niti nema), nose naočale i punđu, imaju brkove (ja svoje redovno brijem, molim lijepo!)…

I onaj najgori od svih – knjižničarke ništa ne rade. Samo sjede i čitaju.

Ako ste se susreli s takvom knjižničarkom, žao mi je. Velika vjerojatnost je da ste se s ljudima koji “ništa ne rade” susreli i na drugim radnim mjestima. Ima mnogo teških i po život opasnih poslova… Često se čini da je najteži posao na svijetu ipak – onaj koji obavlja osoba koja ga ne voli.

 

Dakle, da ponovim…

Ne znam imena svih pisaca i knjiga. Nisam pročitala sve što je ikad napisano i zbija ni ne namjeravam. Mislite li da je to uopće moguće? Kao knjižničar, trebam znati gdje koja knjiga stoji, a za to postoji mnogo pravila koja također moram znati. No zamislite da ipak trebam pročitati svaku knjigu… Biste li ikad imali kreativne radionice sa mnom? Kako, kad bih morala čitati cijeli dan?

Dlake na mojoj odjeći su od mačaka, ne pretvaram se u vukodlaka. Srećom ili nažalost – klinička likantropija vam zvuči zanimljivije od knjižničarstva, ha?

Da, dobijem blagi živčani slom (zapravo, više njih) svaki put kad ne vratite knjigu na mjesto – uporno zanemarujete napomenu da knjižničarka vraća knjige na policu i stvarate mi dodatan posao, a vrijeme mogu iskoristiti za pretvaranje u vukodlaka ili brijanje brkova.

To što sam starija od vas, ne znači da sam nužno i staromodnija… Ne pratim trendove iz sasvim drugih razloga (stručan termin za moj način života je “informacijski primitivizam”, a predstavlja svakodnevno djelovanje ograničavajući se isključivo na one informacije koje su mi potrebne za život, koliko je to moguće uopće…) – ali eto, znam tko je Justin Bieber. I ne samo to, nego volim ovu njegovu pjesmu.

U početku sam više voljela knjige nego ljude, priznajem. No to odavno nije tako.

Knjižnica “koja oduzima dah” nikako nije ona koja smrdi po starim knjigama, već ona koja smrdi po novim knjigama i ona u koju možete doći učiti i raditi zadaće, ali i zabaviti se, provjeriti novosti na svojim profilima na društvenim mrežama, komunicirati i družiti se s drugim ljudima – pa čak i odmoriti ili naučiti nešto neočekivano i neuobičajeno… To je knjižnica u kojoj se vaša mišljenja uvažavaju i gdje možete doći – da jednostavno samo budete tamo. Ukratko 🙂

Nikad ne gledam u prazan ekran računala i bezveze tipkam, praveći se da radim – umjesto toga, držim neke papire u rukama. Šalim se – ali ne mogu vjerovati da su neki od vas mislili da je ovo istina! Eh, da bar znate koliko posla ima oko planiranja svih ovih aktivnosti kako bih vas namamila samo da uđete u knjižnicu – a tek da se zadržite u knjižnici – a tek da dođete opet. Na nastavi morate biti – ali u knjižnici ne morate. Pogotovo uz sve te zabavn(ij)e stvari koje nemaju nikakve veze s knjigama i knjižnicom.

Da, mislim da knjige nisu za vas niti je većina vas za knjige – no neki od vas su ovo pogrešno shvatili jer ne razlikujete pojmove “knjiga” i “djelo”. Mislim da većina vas preferira neki drugi medij/oblik/format nego što je to “tradicionalna” knjiga. Svi čitate i to svakodnevno – niste toga niti svjesni. Pomislite samo, jedno istraživanje kaže da je prosječna osoba izložena 3.000 propagandnih poruka dnevno. To doista zvuči nevjerojatno, sve dok ne pomislimo na količinu propagandnih poruka u novinama, na radiju, televiziji, jumbo plakatima, mrežnim stranicama, u elektroničkoj pošti itd. Molim vas, nemojte pokušavati utvrditi koliko toga pročitate, jednostavno vjerujte Peggy Barber i Lindi Wallace u “The Power of word-of-mouth marketing” iz American Libraries 40, 11(2009), str. 36.

Eto, toliko od mene. Vidimo se sutra 🙂

Mačak Kosta kojemu je svega dosta

U prethodnoj objavi smo se dotakli teme stereotipa, predrasuda, diskriminacije i generaliziranja…

Kada smo razgovarali o našim iskrivljenim i/ili u potpunosti krivim predodžbama, govorili smo o ljudima, a zaboravili smo spomenuti životinje.

U knjižnici je odnedavno Kosta…

Mačak Kosta kojemu je svega dosta. Za ostatak teksta o njemu, povećajte fotografiju 🙂

To je maskota naše knjižnice, ali i mnogo više…

Na Kostinoj grebalici su izložene knjige koje nas mogu poučiti više o mačkama, ali i o specizmu. Ukratko, specizam je diskriminacija na osnovi vrste.

20190327_111752

Knjigu mi je poklonila Paula Tomaš Ivandić o kojoj sam prethodno već pisala, a ja je poklanjam vama.

Čudovišta u nama i oko nas – opet i opet

Danas su učenici 5. razreda upoznali Maladonu i Starbeba (čudovišta brzopletog i neprirodnog odrastanja), Čipoglava (čudovište elektronskih igara) i Zgubidana Buljookog (čudovište televizije), Lipojka Kockoguza (čudovište mode) i Presvuka Jutrobuka (čudovište iz ormara za odjeću) te Zateleba Cmoka (čudovište zaljubljenosti).

VJEROVALI ILI NE, nakon što smo se informirali o Zatelebu Cmoku, jedan učenik je javno izjavio ljubav učenici u razredu ❤ – a njegovu hrabrost smo nagradili pljeskom 🙂

 

Školska knjižničarka je planirala crtanje čudovišta u školskom dvorištu (prilažem dokaz br. 1):

20190405_104308

Međutim, padala je kiša (prilažem dokaz br. 2):

20190405_100918

 

Učenici su se sjetili slikovnice Kućna čudovišta čije su priče čitali još s učiteljicom Mirjanom Majdenić… Razgovarali smo o tome smatraju li učenici danas, kada su 5. razred, da su prestari za čitanje slikovnica – i svi su rekli NE 🙂

 

Danas smo utvrdili što su stereotipi, predrasude i diskriminacija – čije smo definicije pronašli u Rječniku hrvatskoga jezika Vladimira Anića, Hrvatskom enciklopedijskom rječniku te Općoj i nacionalnoj enciklopediji…

20190405_105444

Priznali smo da ponekad unaprijed donosimo sud o ljudima koji su različiti od nas – na temelju njihovog izgleda, obrazovanja, spolne orijentacije, vjere, nacionalnosti, rase… – naprosto, bilo čega što je različito od našeg načina života i poimanja života te na temelju svega što ne razumijemo ili se niti ne trudimo razumijeti. Spomenuli smo i međugeneracijsku nesolidarnost, ali i ksenofobiju i seksizam, a posebnu pozornost smo posvetili i generaliziranju.

 

Učenice su trebale napisati njihova vlastita uvjerenja o tipičnim muškim manama i vrlinama, dok su učenici trebali napisati vlastita uvjerenja o tipičnim ženskim manama i vrlinama – razmišljajući o tome postoje li određene mane i vrline koje su tipične za žene i tipične za muškarce te koliko je u njima stereotipa, predrasuda, diskriminacije i generaliziranja.

 

O ženama smo saznali ovo:

  • previše vremena provode u kupatilu i trgovinama odjećom – pretjeruju u praćenju modnih trendova i higijeni
  • nose previše šminke na licu i nanose previše parfema
  • troše previše novca na manikuru i pedikuru te očekuju da im suprotan spol kupuje skupu odjeću
  • prave se važne
  • žele promijeniti muškarce
  • brzo se naljute
  • previše pričaju i stalno nešto komentiraju
  • ne znaju igrati nogomet, samo šutnu loptu gdje stignu, smotane su i boje se lopte
  • ne znaju fizički raditi
  • nikada ne bi željele čistiti štalu niti voziti traktor
  • dobro kuhaju i čiste
  • brinu se o muškarcima kada su bolesni

 

O muškarcima smo saznali ovo:

  • dosadni su i zanimaju ih bezvezne stvari
  • nisu u pravu
  • misle da sve znaju i da su pametniji od suprotnog spola
  • nemaju volje ni za što i lijeni su, samo gledaju TV i izležavaju se
  • pretjerano hvale sami sebe
  • razmaženi su
  • pretjerano kritiziraju suprotni spol i drže “predavanja” o tuđim pogreškama
  • misle samo na sebe
  • tvrdoglavi su i škrti
  • nepristojni su
  • stalno provociraju, bezobrazni su i agresivni, stalno se tuku
  • nemaju smisla za odijevanje
  • misle da su zgodni, a nisu
  • misle da imaju mišiće, a nemaju ih
  • zgodni su kada im suprotni spol odredi što da odjenu i kakvu frizuru da nose
  • imaju “mirisnije” parfeme od suprotnog spola, ali ne znaju odabrati odgovarajući parfem za sebe
  • koriste previše gela za kosu
  • znaju igrati nogomet, a ne vole kada ga igra suprotni spol
  • mogu brzo dobiti posao
  • znaju se izvući iz nevolje
  • ne mogu raditi više stvari istovremeno
  • loše se ponašaju prema suprotnom spolu
  • ne spremaju za sobom
  • ne pomažu u kućanskim poslovima
  • nemaju osjećaje

 

Iako smo se mnogim komentarima nasmijali, razmislite koliko je generaliziranje kada su u pitanju i žene i muškarci ograničeno i ograničavajuće.

 

Svakako pogledajte čudovišta u nama i oko nas koja su uprizorili učenici 3. razreda i učenici 1. razreda.

 

Da vaša školska knjižničarka općenito voli čudovišta i strašne stvari, govori i naljepnica na njenom obiteljskom automobilu:

20190404_073211

🙂

Čudovišta u nama i oko nas – opet

Danas su učenici 1. razreda upoznali Slatkopapa i Tamotuka Zgubeka 🙂

Njihova učiteljica Mirjana Majdenić i školska knjižničarka su čitale naglas priču o čudovištu koje nas tjera da pretjerano konzumiramo slatke stvari i čudovištu zbog kojeg gubimo stvari kada nam najviše trebaju.

Sjedeći na dekicama u razredu, saznali smo da ih skoro sve napada Tamotuk Zgubek i o tome koje stvari najviše gube, ali smo saznali i da ih ne napada Slatkopap već Slanopap!

Sasvim slučajno smo saznali i da se više boje Čipoglava, čudovišta elektronskih igara…

Pomoću kolaž papira, uprizorili smo Slatkopapa i Tamotuka Zgubeka, nakon čega smo razgovarali o simboličnom značenju naših najdražih boja.

20190404_103518

Koja je vaša najdraža boja i što mislite o značenjima koja su dodijeljena bojama?

Eh da, zakasnila sam na sat likovnog i objasnila učenicima da se nisam zadržala u zbornici nego da me je napalo čudovište Vazdan Kasnek, iako nikad ne kasnim!

 

Tako je, još uvijek čitamo Kućna čudovišta Stanislava Marijanovića!

Neki učenici su zamijetili neobično prstenje na mojim prstima – tako je, tim prstenjem se borim protiv kućnih čudovišta u nama i oko nas!

Naravno da se šalim. Drugi put ću vam objasniti zašto riječi bole više od udaraca, ali i o tome kako sam se riješila straha od javnog nastupa i mucanja… Uživam u čitanju naglas, iako još uvijek ne volim čuti svoj glas na snimkama 🙂

Ukoliko niste imali prilike vidjeti kako je čitanje ovih slikovnica o kućnim čudovištima izgledalo s učenicima 3. razreda, kliknite ovdje.

I čuvajte se mog prstenja 🙂

Čudovišta u nama i oko nas

Danas je školska knjižničarka čitala učenicima 3. razreda:

20190319_095600

Hvala knjižničarkama Gradske knjižnice i čitaonice Belišće na posudbi ovih simpatičnih slikovnica!

Upoznali smo Škrtu Nedjelicu (čudovište škrtosti), Zvonca Telefonca (čudovište telefona – vjerojatno potomka Brblje Kavice), Bumbeka Traptapa (čudovište neočekivanih padova), Brzozbora Besmislića (čudovište glupih izjava i djela), Tužu Nakazicu (čudovište tužakanja), Lipojka Kockoguza (čudovište mode), Leziga Teškog, Zgubidana Hlapeca i Bezvoljka Nemrda (trojku od nerada), Prgu Pivca i Prgu Ratobora (čudovišta svađe), Vazdana Kasneka (čudovište kašnjenja), Gnjavu Dodijana (čudovište dosade), Kratkovida Besplanića i Odgoda Dangube (čudovišta neplaniranja i stalnog odgađanja), Sramka Stideka (čudovište bezrazložne stidljivosti), Lažu Blamažu (čudovište laljivosti), Troška Svekupa (čudovište kupovanja i gomilanja nepotrebnih stvari) i još mnoge, mnoge druge…

Pogodili ste – kućna čudovišta koja žive u nama i oko nas su – mane!

 

Najprije smo se počastili veganskim sladoledom, kako bismo učenici iz razreda koja ne tolerira laktozu pokazali koliko smo tolerantni!

Knjižničarka je napravila sladoled od šumskog voća i čokolade, koji redovno pravi i kod kuće, od svega 2 sastojka 🙂

 

Nakon čitanja smo razgovarali o tome kako smo se osjećali dok smo slušali o kućnim čudovištima, u kojim kućnim čudovištima smo se najviše prepoznali, koga smo prepoznali od članova svoje obitelji, koja su nam se kućna čudovišta najmanje svidjela te možemo li nakon svega ipak reći da su ta kućna čudovišta stvarna.

Raspravljali smo o tome jesmo li prema drugima blaži ili stroži u isticanju mana i kritiziranju nego prema sebi te je li lakše promijeniti sebe ili drugoga.

Naveli smo koje su naše najveće mane, ali i vrline –  te kada neke vrline ujedno mogu biti i mane.

Razmišljali smo o tome kako možemo otjerati kućna čudovišta u nama te o manama koje nismo spomenuli prilikom čitanja… Mnogi su spomenuli ljude koji kopaju nos, češkaju stražnjicu i “puštaju vjetrove” u javnosti, one koji pljuju na ulici i sl.

 

Crtali smo čudovišta:

 

Kasnije smo kroz timski rad pokušali napraviti čudovište od kinetičkog pijeska, što samo po sebi nije bio lagan zadatak, a još i u timu, gdje su na vidjelo isplivale neke naše vrline, ali i mane… Uz dodatan pritisak zbog “muški protiv ženskih” ekipa 🙂

 

Pohvala cijelom 3. razredu zbog otvorenog razgovora o našim manama i vrlinama. Pohvala i zbog dobrog pogađanja mojih mana i vrlina, a pogotovo onima koji misle da nemam niti jednu manu 🙂 Šalu na stranu, pohvala svima na svemu i zbog svega – i na igrama glume i pantomime kojima smo uprizorili neke mane.

 

Hvala i kuharu Darku Šćurecu na ribanju luka u sladoled 🙂

20190403_100144(0)

 

Sutra će učenici 1. razreda upoznati neka kućna čudovišta, unaprijed se veselim 🙂