Knjižnica kao iz bajke

Ali iz koje bajke? 🙂

Još uvijek provodimo različite aktivnosti vezano uz Međunarodni dan dječje knjige koji je iza nas i Noć knjige koja je ispred nas!

 

 

Ovo niste znali, no vaša knjižničarka je dopisni član-polaznik jedne kreativne radionice pisanja… Posljednji zadatak je bila reinterpretacija bajke (napisala sam TrnoRUŽNICU), a u knjižnici sam uz dozvolu Mime Juračak o kojoj sam već u par navrata pisala, a koja je zadatak i osmislila, izložila upravo njezin tekst o bajkama. U tom tekstu nas, između ostalog, pita što je “točno” bajka za nas, što je ono što čini njezinu bit – te kako doživljavamo poučnost bajki u današnje vrijeme (ima li je uopće?)…

 

Izložili smo neke bajke koje imamo u knjižnici, uz “Nove bajke koje pomažu djeci”, nadovezujući se na liječenje knjigom o kojem sam prethodno pisala… Zavirite u sadržaj i opis knjige:

 

Inače, ovaj maštoviti vjetreni mobil od kolaž papira, izradila je učiteljica Marija Hartman Šarčević s učenicima prije nekoliko godina… Velikodušno ga je posudila knjižničarki za uređivanje “izložbenog dijela” knjižnice 🙂

 

Izložili smo i njezine kolibriće od kikirija koje je s učenicima izrađivala ove godine, na pojilice i hranilice za ptice koje vaša knjižničarka uobičajeno drži u dvorištu, a ne u knjižnici 🙂

 

Neki su zamijetili i ovaj “Alisa u zemlji čudesa” magnet, koji je izradila Monika Kolačko o kojoj sam također već pisala… Ako se sjećate, u knjižnici je prošle godine stajala i “Mala sirena”, koju je također izradila Monika Kolačko.

Kad smo već kod Alise, jeste li znali da je “sindrom Alise u zemlji čudesa” nazvan upravo prema autoru priče, koji je vjerno prikazao promjene u percepciji vremena i prostora upravo zbog onoga od čega je “bolovao” – neke objekte je vidio manjima ili većima od stvarne veličine.

 

Koji ste vi patuljak iz Snjeguljice i sedam patuljaka? 🙂

Potraga za horkruksom :)

U knjižnici je održana nagradna igra pod nazivom Potraga za horkruksom!

20190401_10013120190401_094633

T. Planinac i S. Talafuk iz 1. razreda, pronašle su “moj horkruks” istog dana kada je nagradna igra i započela – moju šalicu za kavu u školskoj kuhinji 🙂 Logično, zar ne? 🙂

Prošle godine smo tražili nešto drugo. Sjećate li se? 🙂

Ove godine sam odlučila napisati zagonetku i pročitati vam je svaki put kad dođete u knjižnicu, vođena onim što Dumbledore kaže: “Help will always be given at Hogwarts to those who ask for it.” 🙂

Znate li koji je moj najdraži lik iz Harry Pottera? Ne dajte se zavarati mojim brošem, on je poklon od Monike Kolačko

P90304-111838

Naravno, to je profesor Snape! ❤

snape

Sada znate i da ne sadržava natpis o radnom vremenu knjižnice “bezveze” ALOHOMORA čaroliju 🙂

20190326_111241

A ovo je Nagini, koju je napravio moj brat 🙂

Ja sam napravila nešto što je trebalo izgledati kao mačka, ali moj brat je to popravio rukom (doslovno):

O liječenju bojama, knjigom…

Postavili smo knjižnične putokaze u raznim bojama, na kojima su razne “poštapalice” i “pošalice” (neke od njih su nazivi nekih knjižničnih programa i usluga za djecu i mladež, neke su nazivi nekih članaka o (ne)kulturi čitanja, dok su neke poznate (ne)istine o knjigama/knjižničarima/knjižnicama)…

20190402_090156

Sve pokazuju istosmjerno – na mjesto gdje sjedi vaša školska knjižničarka.

Zapravo sam ih krivo usmjerila i zalijepila, a popravljanje bi zahtijevalo da krenem ispočetka sa svime pa budite zadovoljni lažnim ali simpatičnim objašnjenjem na ukazivanje na moj radni stol, ok? 🙂

 

Znamo da smo bojama dodijelili određena značenja, a što mislite o terapiji bojama tj. kromoterapiji? Koliko vjerujete u kristaloterapiju ili u aromaterapiju?

A vjerujete li u terapiju knjigom?

 

Svaki put kada se nasmijete ili rasplačete tijekom pisanja, čitanja ili slušanja – ta priča je na vas djelovala i ostavila nekakav dojam. Na isti način, knjige koje čitate ili koje slušate dok vam ih netko drugi čita, na vas mogu imati pozitivan (čak i ljekovit) učinak.

Hrvatska enciklopedija biblioterapiju definira kao liječenje mentalnih, emotivnih i socijalnih problema – upravo knjigom odnosno književnošću. Primjenjuju je knjižničari, učitelji, psiholozi, socijalni radnici itd., individualno ili u skupinama potpore. Biblioterapija je, dakle, čitalačka aktivnost kojom se nastoji ciljano identificirati čitatelja s likom u knjizi u svrhu sigurnog načina ispitivanja vlastitog ponašanja te pobuđivanja pozitivnih i zdravih emocija.

Vrlo često doživljavamo kao da se sve zapisano u knjigama zaista dogodilo (izuzev onih knjiga koje i jesu temeljene na istinitim događajima pa se navedeno podrazumijeva, no sada mislimo na beletristiku ili „lijepu književnost“, kako je inače zovemo).

Čitanje je (ali i pisanje) itekako terapeutsko sredstvo, poput razgovora s prijateljem kojemu se možemo povjeriti bez straha od osude ili odbacivanja. Mnogi ljudi priznaju kako su im određene knjige promijenile život – zbog toga što su velik izvor informacija i znanja o životu, često nam pomažu u svladavanju životnih poteškoća s kojima se susrećemo, a ponekad nas čak i upozore na one nadolazeće.

Razgovor o knjigama koje govore o „problemima učenika“ ne služi samo u svrhu poticanja na čitanje već i osvješćivanja učenika na pravovremeno reagiranje na probleme i traženje odgovarajuće (stručne) pomoći – a usto ne djeluje kao napad na osjetljive teme.

Prema knjigama koje učenici čitaju u slobodno vrijeme, možemo zamijetiti ne samo teme koje ih zanimaju nego i probleme s kojima se susreću. Čitanjem takvih knjiga i razgovorom o njima (a također i kroz stvaralačko pisanje), razmišljanje o problemima književnih likova nudi mogućnost rješavanja vlastitih te nastupa određeno olakšanje – pojašnjavanjem problematičnih situacija i smanjenjem emocionalne napetosti kroz poistovjećivanje s književnim likovima.

 

Meni pomaže, a vama?

Istina ili laž?

Nisam ni slutila da bi slikovnice o kućnim čudovištima mogle potaknuti toliko različitih načina obrade teme…

Ukoliko ste propustili, svakako pogledajte što smo radili u 1. razredu, 3. razredu i 5. razredu te tko je mačak Kosta.

U javnost smo iznijeli “prljavo rublje” o knjižničarima (da ne kažem – prljavi veš)!

20190327_10523120190327_105205

“Okačili” smo tvrdnje o knjižničarima i knjižnicama, a učenici su nagađali jesu li istinite ili lažne – te su, priznajem, pogađali 🙂

20190327_10521220190327_10521720190327_10522020190327_105224

Koliko se šalim, toliko sam i ozbiljna.

Stereotipa i predrasuda o knjižničarima ima – koliko ima i članova knjižnice.

Najčešći su da su knjižničarke dosadne (naime, “muških” knjižničara niti nema), nose naočale i punđu, imaju brkove (ja svoje redovno brijem, molim lijepo!)…

I onaj najgori od svih – knjižničarke ništa ne rade. Samo sjede i čitaju.

Ako ste se susreli s takvom knjižničarkom, žao mi je. Velika vjerojatnost je da ste se s ljudima koji “ništa ne rade” susreli i na drugim radnim mjestima. Ima mnogo teških i po život opasnih poslova… Često se čini da je najteži posao na svijetu ipak – onaj koji obavlja osoba koja ga ne voli.

 

Dakle, da ponovim…

Ne znam imena svih pisaca i knjiga. Nisam pročitala sve što je ikad napisano i zbija ni ne namjeravam. Mislite li da je to uopće moguće? Kao knjižničar, trebam znati gdje koja knjiga stoji, a za to postoji mnogo pravila koja također moram znati. No zamislite da ipak trebam pročitati svaku knjigu… Biste li ikad imali kreativne radionice sa mnom? Kako, kad bih morala čitati cijeli dan?

Dlake na mojoj odjeći su od mačaka, ne pretvaram se u vukodlaka. Srećom ili nažalost – klinička likantropija vam zvuči zanimljivije od knjižničarstva, ha?

Da, dobijem blagi živčani slom (zapravo, više njih) svaki put kad ne vratite knjigu na mjesto – uporno zanemarujete napomenu da knjižničarka vraća knjige na policu i stvarate mi dodatan posao, a vrijeme mogu iskoristiti za pretvaranje u vukodlaka ili brijanje brkova.

To što sam starija od vas, ne znači da sam nužno i staromodnija… Ne pratim trendove iz sasvim drugih razloga (stručan termin za moj način života je “informacijski primitivizam”, a predstavlja svakodnevno djelovanje ograničavajući se isključivo na one informacije koje su mi potrebne za život, koliko je to moguće uopće…) – ali eto, znam tko je Justin Bieber. I ne samo to, nego volim ovu njegovu pjesmu.

U početku sam više voljela knjige nego ljude, priznajem. No to odavno nije tako.

Knjižnica “koja oduzima dah” nikako nije ona koja smrdi po starim knjigama, već ona koja smrdi po novim knjigama i ona u koju možete doći učiti i raditi zadaće, ali i zabaviti se, provjeriti novosti na svojim profilima na društvenim mrežama, komunicirati i družiti se s drugim ljudima – pa čak i odmoriti ili naučiti nešto neočekivano i neuobičajeno… To je knjižnica u kojoj se vaša mišljenja uvažavaju i gdje možete doći – da jednostavno samo budete tamo. Ukratko 🙂

Nikad ne gledam u prazan ekran računala i bezveze tipkam, praveći se da radim – umjesto toga, držim neke papire u rukama. Šalim se – ali ne mogu vjerovati da su neki od vas mislili da je ovo istina! Eh, da bar znate koliko posla ima oko planiranja svih ovih aktivnosti kako bih vas namamila samo da uđete u knjižnicu – a tek da se zadržite u knjižnici – a tek da dođete opet. Na nastavi morate biti – ali u knjižnici ne morate. Pogotovo uz sve te zabavn(ij)e stvari koje nemaju nikakve veze s knjigama i knjižnicom.

Da, mislim da knjige nisu za vas niti je većina vas za knjige – no neki od vas su ovo pogrešno shvatili jer ne razlikujete pojmove “knjiga” i “djelo”. Mislim da većina vas preferira neki drugi medij/oblik/format nego što je to “tradicionalna” knjiga. Svi čitate i to svakodnevno – niste toga niti svjesni. Pomislite samo, jedno istraživanje kaže da je prosječna osoba izložena 3.000 propagandnih poruka dnevno. To doista zvuči nevjerojatno, sve dok ne pomislimo na količinu propagandnih poruka u novinama, na radiju, televiziji, jumbo plakatima, mrežnim stranicama, u elektroničkoj pošti itd. Molim vas, nemojte pokušavati utvrditi koliko toga pročitate, jednostavno vjerujte Peggy Barber i Lindi Wallace u “The Power of word-of-mouth marketing” iz American Libraries 40, 11(2009), str. 36.

Eto, toliko od mene. Vidimo se sutra 🙂

Mačak Kosta kojemu je svega dosta

U prethodnoj objavi smo se dotakli teme stereotipa, predrasuda, diskriminacije i generaliziranja…

Kada smo razgovarali o našim iskrivljenim i/ili u potpunosti krivim predodžbama, govorili smo o ljudima, a zaboravili smo spomenuti životinje.

U knjižnici je odnedavno Kosta…

Mačak Kosta kojemu je svega dosta. Za ostatak teksta o njemu, povećajte fotografiju 🙂

To je maskota naše knjižnice, ali i mnogo više…

Na Kostinoj grebalici su izložene knjige koje nas mogu poučiti više o mačkama, ali i o specizmu. Ukratko, specizam je diskriminacija na osnovi vrste.

20190327_111752

Knjigu mi je poklonila Paula Tomaš Ivandić o kojoj sam prethodno već pisala, a ja je poklanjam vama.

Čudovišta u nama i oko nas – opet i opet

Danas su učenici 5. razreda upoznali Maladonu i Starbeba (čudovišta brzopletog i neprirodnog odrastanja), Čipoglava (čudovište elektronskih igara) i Zgubidana Buljookog (čudovište televizije), Lipojka Kockoguza (čudovište mode) i Presvuka Jutrobuka (čudovište iz ormara za odjeću) te Zateleba Cmoka (čudovište zaljubljenosti).

VJEROVALI ILI NE, nakon što smo se informirali o Zatelebu Cmoku, jedan učenik je javno izjavio ljubav učenici u razredu ❤ – a njegovu hrabrost smo nagradili pljeskom 🙂

 

Školska knjižničarka je planirala crtanje čudovišta u školskom dvorištu (prilažem dokaz br. 1):

20190405_104308

Međutim, padala je kiša (prilažem dokaz br. 2):

20190405_100918

 

Učenici su se sjetili slikovnice Kućna čudovišta čije su priče čitali još s učiteljicom Mirjanom Majdenić… Razgovarali smo o tome smatraju li učenici danas, kada su 5. razred, da su prestari za čitanje slikovnica – i svi su rekli NE 🙂

 

Danas smo utvrdili što su stereotipi, predrasude i diskriminacija – čije smo definicije pronašli u Rječniku hrvatskoga jezika Vladimira Anića, Hrvatskom enciklopedijskom rječniku te Općoj i nacionalnoj enciklopediji…

20190405_105444

Priznali smo da ponekad unaprijed donosimo sud o ljudima koji su različiti od nas – na temelju njihovog izgleda, obrazovanja, spolne orijentacije, vjere, nacionalnosti, rase… – naprosto, bilo čega što je različito od našeg načina života i poimanja života te na temelju svega što ne razumijemo ili se niti ne trudimo razumijeti. Spomenuli smo i međugeneracijsku nesolidarnost, ali i ksenofobiju i seksizam, a posebnu pozornost smo posvetili i generaliziranju.

 

Učenice su trebale napisati njihova vlastita uvjerenja o tipičnim muškim manama i vrlinama, dok su učenici trebali napisati vlastita uvjerenja o tipičnim ženskim manama i vrlinama – razmišljajući o tome postoje li određene mane i vrline koje su tipične za žene i tipične za muškarce te koliko je u njima stereotipa, predrasuda, diskriminacije i generaliziranja.

 

O ženama smo saznali ovo:

  • previše vremena provode u kupatilu i trgovinama odjećom – pretjeruju u praćenju modnih trendova i higijeni
  • nose previše šminke na licu i nanose previše parfema
  • troše previše novca na manikuru i pedikuru te očekuju da im suprotan spol kupuje skupu odjeću
  • prave se važne
  • žele promijeniti muškarce
  • brzo se naljute
  • previše pričaju i stalno nešto komentiraju
  • ne znaju igrati nogomet, samo šutnu loptu gdje stignu, smotane su i boje se lopte
  • ne znaju fizički raditi
  • nikada ne bi željele čistiti štalu niti voziti traktor
  • dobro kuhaju i čiste
  • brinu se o muškarcima kada su bolesni

 

O muškarcima smo saznali ovo:

  • dosadni su i zanimaju ih bezvezne stvari
  • nisu u pravu
  • misle da sve znaju i da su pametniji od suprotnog spola
  • nemaju volje ni za što i lijeni su, samo gledaju TV i izležavaju se
  • pretjerano hvale sami sebe
  • razmaženi su
  • pretjerano kritiziraju suprotni spol i drže “predavanja” o tuđim pogreškama
  • misle samo na sebe
  • tvrdoglavi su i škrti
  • nepristojni su
  • stalno provociraju, bezobrazni su i agresivni, stalno se tuku
  • nemaju smisla za odijevanje
  • misle da su zgodni, a nisu
  • misle da imaju mišiće, a nemaju ih
  • zgodni su kada im suprotni spol odredi što da odjenu i kakvu frizuru da nose
  • imaju “mirisnije” parfeme od suprotnog spola, ali ne znaju odabrati odgovarajući parfem za sebe
  • koriste previše gela za kosu
  • znaju igrati nogomet, a ne vole kada ga igra suprotni spol
  • mogu brzo dobiti posao
  • znaju se izvući iz nevolje
  • ne mogu raditi više stvari istovremeno
  • loše se ponašaju prema suprotnom spolu
  • ne spremaju za sobom
  • ne pomažu u kućanskim poslovima
  • nemaju osjećaje

 

Iako smo se mnogim komentarima nasmijali, razmislite koliko je generaliziranje kada su u pitanju i žene i muškarci ograničeno i ograničavajuće.

 

Svakako pogledajte čudovišta u nama i oko nas koja su uprizorili učenici 3. razreda i učenici 1. razreda.

 

Da vaša školska knjižničarka općenito voli čudovišta i strašne stvari, govori i naljepnica na njenom obiteljskom automobilu:

20190404_073211

🙂

Čudovišta u nama i oko nas – opet

Danas su učenici 1. razreda upoznali Slatkopapa i Tamotuka Zgubeka 🙂

Njihova učiteljica Mirjana Majdenić i školska knjižničarka su čitale naglas priču o čudovištu koje nas tjera da pretjerano konzumiramo slatke stvari i čudovištu zbog kojeg gubimo stvari kada nam najviše trebaju.

Sjedeći na dekicama u razredu, saznali smo da ih skoro sve napada Tamotuk Zgubek i o tome koje stvari najviše gube, ali smo saznali i da ih ne napada Slatkopap već Slanopap!

Sasvim slučajno smo saznali i da se više boje Čipoglava, čudovišta elektronskih igara…

Pomoću kolaž papira, uprizorili smo Slatkopapa i Tamotuka Zgubeka, nakon čega smo razgovarali o simboličnom značenju naših najdražih boja.

20190404_103518

Koja je vaša najdraža boja i što mislite o značenjima koja su dodijeljena bojama?

Eh da, zakasnila sam na sat likovnog i objasnila učenicima da se nisam zadržala u zbornici nego da me je napalo čudovište Vazdan Kasnek, iako nikad ne kasnim!

 

Tako je, još uvijek čitamo Kućna čudovišta Stanislava Marijanovića!

Neki učenici su zamijetili neobično prstenje na mojim prstima – tako je, tim prstenjem se borim protiv kućnih čudovišta u nama i oko nas!

Naravno da se šalim. Drugi put ću vam objasniti zašto riječi bole više od udaraca, ali i o tome kako sam se riješila straha od javnog nastupa i mucanja… Uživam u čitanju naglas, iako još uvijek ne volim čuti svoj glas na snimkama 🙂

Ukoliko niste imali prilike vidjeti kako je čitanje ovih slikovnica o kućnim čudovištima izgledalo s učenicima 3. razreda, kliknite ovdje.

I čuvajte se mog prstenja 🙂