Istrage gospođice Sopkišer

Dok frizurom sve više nalikujem na gospođicu Fisher, također se bavim istraživanjem i to ne samo detektivskim…

Iva Sopka

Posljednje što sam istraživala bio je utjecaj riječi i slika na nas, inspirirano ovim filmom.

Zanimalo me je mislite li da slika doista govori 1000 riječi kako se inače kaže, ili riječ govori 1000 slika? Doduše, neki od vas su prvi put čuli za ovu uzrečicu…!

Naš cijenjeni nastavnik povijesti bi vam u sekundi mogao citirati sve šokantne i moćne riječi iz određenih razdoblja koje su započinjale ili završavale ratove. A slike?

Zanimalo me je možete li opisati nikad stvorenu sliku i koje biste riječi odabrali za nju… Bi li vam veći problem bio u odabiru riječi ili zamišljanju slike…

Gledamo li slike tek očima ili ih i osjećamo? Ovisi li to o našoj inteligenciji ili interesu, raspoloženju…?

Kako komuniciramo bez riječi?

Znamo li čitati s usana?

Znamo li čitati i ono neizrečeno? Ono između redaka. Neki su prvi put čuli i za čitanje između redaka…!

Dok šaljemo poruke jedni drugima, govorimo li samo nešto značajno?

Postoje li “stvari” koje se ne mogu opisati? Ni s 1000 riječi ni s 1000 slika?

Ne možemo birati što osjećamo, ali možemo to opisati. Ili ipak ne možemo?

Dakle, što ima više utjecaja na nas – riječi ili slike?

 

Podijelila sam ovaj upitnik učenicima 6., 7. i 8. razreda…

20191101_180358

Ispostavilo se da većina učenika smatra da slika vrijedi više od 1000 riječi te da ne mogu opisati osjećaje, svemir i boga – jer ne znamo kako izgleda.

Školski kolege su najviše problema imali s opisivanjem pojma “vrijeme”…

Najbolji mi je, ipak, bio odgovor da se ne može opisati poza ovog čike na papiru 😀

 

Mjesec hrvatske knjige u ritmu čitanja traje još sutra – kada ćete saznati što su učenici odgovorili u ispitu znanja o glazbenom (ne)ukusu školske knjižničarke, koju je poeziju knjižničarka preporučila od ❤ i nešto više o terapiji glazbom…

 

Uređenje školske knjižnice

Teško je fotografirati improvizirano glazbeno crtovlje od pruća, posuto cirkonima kao kapljicama kiše i violinski ključ od pocinčane žice uz dječje glazbene igračke svoje kćerke, uz toliko šarenila u knjižnici…

Pa ipak, u ritmu čitanja kiča i s mojim spaljenim otiscima od silikonskog ljepila, nastalo je ovo:

Volim kad mi nešto, a ne netko visi iznad glave.

Iako mislim da su učenici malo razočarani mojim glazbenim neukusom, no kasnije ćemo i o tome…

Fox

Očito mi nije lisica bezveze zaštitni znak…

tumblr_nwp61pG04D1rfypuoo2_1280

Ali zamislite da izgledam ovako kao Fox Mulder kad uđete u knjižnicu, baš bi bilo fora.

Tako, inače, izgledam kod kuće. Čak i sa dok ovo pišem, uopće ne vidim što pišem, tipkam glavom u nadi da će ispasti dobro jer znam otprilike gdje je koje slovo.

 

Inače, ovo je statistika o posjećenosti bloga:

 

Ok, 2016. nisam imala blog, stoga ni posjetitelje. No tko su sve ovi ljudi? Zašto me čitaju? Je li to slučaj za Dosije X?

Hvala u svakom slučaju ❤

 

I neka se zna da i dalje radim na aktivnostima povodom Mjeseca hrvatske knjige – u ritmu čitanja, samo ne objavljujem sve odmah.

Zato što:

tumblr_nwp61pG04D1rfypuoo2_1280

Što sam bila za Noć vještica

Nekoliko me je učenika danas pitalo što sam bila za Noć vještica…

Na njihovo veliko razočaranje, a i na moje – ništa. Naime, nisu mi dozvolili da budem Nevidljiva Iva i da ne dođem na posao.

Iako, mogu vam reći, sada kada nakon velikog vremenskog odmaka opet čitam tu pjesmu Zvonimira Baloga, mogu vam reći da mi je zastrašujuća i da nakon čitanja pjesme ipak ne želim biti Nevidljiva Iva!

20191107_125236

Ali da sam mnogima nevidljiva, jesam. Ne znam kako da se više istaknem. Prihvaćam sve vaše ideje, a pogotovo one loše 😀

(R)evolucija knjižnice

Naravno da pripremamo još nešto povodom Mjeseca hrvatske knjige – u ritmu čitanja – i u ritmu odrastanja…

Gledam nešto stariju snimku o 100 godina evolucije zombija u pop kulturi (koji su postali popularniji od vampira i vukodlaka, ne znam kako, ali neka)…

…i pitam se i razmišljam i zamišljam… 😀

8a2e35c2efe7e599d5ff24ab5642161f

Najstrašniji zubi (osim knjižničarkinih)

Nagradni natječaj za najbolji crtež najstrašnijih usta završio je istog dana kada je i započeo, jer su u njemu sudjelovali samo učenici 4. razreda.

 

Žiri u sastavu njihove učiteljice – Anite Cvrtila, školskog kuhara koji se tada slučajno zatekao u školskoj knjižnici – Darka Šćureca i školske knjižničarke koja se također tada slučajno zatekla u školskoj knjižnici, odlučio je da je pobjednica učenica Ana Kuhar.

20191101_180133

Nagrađena je ovime i nadam se da uživa u tome jednako kako bi uživala i školska knjižničarka, koja se teška srca odvojila od toga:

20191031_111050

 

Svi učenici su nacrtali ono što se od njih očekivalo, zaista su prikazali strašna usta i ružne zube, bez upale desni i karijesa ili ispalih (crnih) plombi i sl. Zbog toga ih sve posebno pohvaljujemo!

 

U nadi da nikada neće imati zube kao Bubimir!

beetlejuice_and_lydia_cartoon_by_chrisozfulton_db7w1s5-fullview

Noć knjižničarke

Za ovu Noć vještica, odustali smo od uobičajenog uređivanja knjižnice i izlaganja strašnih knjiga. Kako je to izgledalo prethodnih godina, možete vidjeti ovdje i ovdje 🙂 Ako se sjećate, radili smo još ovo i ovo.

Umjesto toga, izradili smo pano o Babi Jagi, priči koju je napisala Natalija Miletić, profesorica filozofije i književnosti te knjižničarka i teatrologinja, s kojom sam imala prilike komunicirati prilikom pohađanja radionice kritičkog čitanja i kreativnog pisanja “Pisaće mašine” kao dopisni član i čija me je priča oduševila – te sam dobila dozvolu za korištenje priče 🙂

Čitajući “Najljepše bajke svijeta”, sve su vještice u bajkama bile dobre i pomagale su ljudima u nevolji. Zašto su i kada su točno postale babe s dlakavim madežom na licu?

 

 

Imali smo i “Nagradni natječaj za najbolji crtež najstrašnijih usta”, ali o tome malo kasnije 🙂

O tomu zašto su “strašne stvari” problem samo za Noć vještica i koje su istinske strašne stvari, pročitajte ovdje.