Melem za uho

Uporno i naporno pokušavam učenicima preporučiti poeziju koja će ih nadahnuti (i od koje neće izdahnuti!), no nisam uspjela nikoga nadahnuti. Čak niti povezivanjem slika s riječima, nisam to uspjela – iako slušaju glazbu. Je li glazba poezija?

Izložila sam odabranu poeziju svog najdražeg autora – “Genij gomile” i “Dinosaurija, mi”. Većinu drugih nisam mogla izložiti zbog neprikladnih riječi za osnovnu školu (aha, jesam li vas sad zainteresirala?).

20191107_100030

Pri tome sam na umu imala da bi učenike možda više zanimala poezija koja odražava “njihov” jezik (jezik se neprestano razvija kroz odbacivanje određenih riječi i prihvaćanje novih u uporabu), drugačije svjetonazore od ustaljenih normi i tradicije te potpunu slobodu izražavanja.

Kolegama sam u zbornici izložila poeziju Roberta Roklicera s kojim sam imala prilike i osobno komunicirati, a ne na panou u školskom predvorju, također zbog neprikladnih riječi.

Uz ideju za pisanje pjesme koju sam imala na radionici kritičkog čitanja i kreativnog pisanja “Pisaće mašine” kao dopisni član… Odabirući određenu pjesmu, ispod svakog stiha ispišemo vlastite asocijacije i misli od kojih zatim odaberemo najbolje i dobijemo svoju pjesmu! U nedostatku inspiracije, tuđi stihovi nam služe tek kao polazište 🙂

 

Vezano uz prethodnu objavuDoživljavamo li glazbu u riječima i slikama, ili na neki poseban način?

 

Žao mi je zbog toga što učenici izbjegavaju poeziju, ali slušaju glazbu (glazbu slušaju svi i sluša se svuda?). Dok ovo pišem, slušam ovo

Prepoznajemo sretnu i tužnu glazbu, a ona koju slušamo za osobno uživanje itekako izražava našu osobnost – kroz nju otkrivamo i sebe i druge. Uz omiljene pjesme doživljavamo i prolazimo kroz određene životne situacije – te ih zauvijek zapamtimo ponekad i povezujući ih baš s glazbom. Neki od nas pjevaju, sviraju, plešu, pišu…

 

Interaktivne knjige sa zvučnim efektima nailazimo na sve više polica, poboljšavajući iskustvo doživljaja. Neki vole čitati uz omiljenu glazbu, dok neke glazba ometa i odvraća im pozornost od čitanja stoga preferiraju potpunu tišinu. Zaključak – čitajte onako kako vam najviše odgovara! 🙂

 

JESTE LI ZNALI?

Glazba kao terapija predstavlja uporabu glazbe u obrazovnom i medicinskom, ali i u svakodnevnom okruženju – glazba itekako djeluje na naše emocije. Štoviše, glazbena terapija se provodi kod ljudi koji pate od bolesti živčanog sustava – aktivira određena područja mozga i stimulira emocionalne odgovore, ponašanje, pamćenje, pozornost (primjerice, ljudi koji boluju od demencije, Parkinsonove bolesti, moždanog udara, različitih ozljeda mozga i kognitivnih deficita).

Noć knjižničarke

Za ovu Noć vještica, odustali smo od uobičajenog uređivanja knjižnice i izlaganja strašnih knjiga. Kako je to izgledalo prethodnih godina, možete vidjeti ovdje i ovdje 🙂 Ako se sjećate, radili smo još ovo i ovo.

Umjesto toga, izradili smo pano o Babi Jagi, priči koju je napisala Natalija Miletić, profesorica filozofije i književnosti te knjižničarka i teatrologinja, s kojom sam imala prilike komunicirati prilikom pohađanja radionice kritičkog čitanja i kreativnog pisanja “Pisaće mašine” kao dopisni član i čija me je priča oduševila – te sam dobila dozvolu za korištenje priče 🙂

Čitajući “Najljepše bajke svijeta”, sve su vještice u bajkama bile dobre i pomagale su ljudima u nevolji. Zašto su i kada su točno postale babe s dlakavim madežom na licu?

 

 

Imali smo i “Nagradni natječaj za najbolji crtež najstrašnijih usta”, ali o tome malo kasnije 🙂

O tomu zašto su “strašne stvari” problem samo za Noć vještica i koje su istinske strašne stvari, pročitajte ovdje.

Knjižnica kao iz bajke

Ali iz koje bajke? 🙂

Još uvijek provodimo različite aktivnosti vezano uz Međunarodni dan dječje knjige koji je iza nas i Noć knjige koja je ispred nas!

 

 

Ovo niste znali, no vaša knjižničarka je dopisni član-polaznik jedne kreativne radionice pisanja… Posljednji zadatak je bila reinterpretacija bajke (napisala sam TrnoRUŽNICU), a u knjižnici sam uz dozvolu Mime Juračak o kojoj sam već u par navrata pisala, a koja je zadatak i osmislila, izložila upravo njezin tekst o bajkama. U tom tekstu nas, između ostalog, pita što je “točno” bajka za nas, što je ono što čini njezinu bit – te kako doživljavamo poučnost bajki u današnje vrijeme (ima li je uopće?)…

 

Izložili smo neke bajke koje imamo u knjižnici, uz “Nove bajke koje pomažu djeci”, nadovezujući se na liječenje knjigom o kojem sam prethodno pisala… Zavirite u sadržaj i opis knjige:

 

Inače, ovaj maštoviti vjetreni mobil od kolaž papira, izradila je učiteljica Marija Hartman Šarčević s učenicima prije nekoliko godina… Velikodušno ga je posudila knjižničarki za uređivanje “izložbenog dijela” knjižnice 🙂

 

Izložili smo i njezine kolibriće od kikirija koje je s učenicima izrađivala ove godine, na pojilice i hranilice za ptice koje vaša knjižničarka uobičajeno drži u dvorištu, a ne u knjižnici 🙂

 

Neki su zamijetili i ovaj “Alisa u zemlji čudesa” magnet, koji je izradila Monika Kolačko o kojoj sam također već pisala… Ako se sjećate, u knjižnici je prošle godine stajala i “Mala sirena”, koju je također izradila Monika Kolačko.

Kad smo već kod Alise, jeste li znali da je “sindrom Alise u zemlji čudesa” nazvan upravo prema autoru priče, koji je vjerno prikazao promjene u percepciji vremena i prostora upravo zbog onoga od čega je “bolovao” – neke objekte je vidio manjima ili većima od stvarne veličine.

 

Koji ste vi patuljak iz Snjeguljice i sedam patuljaka? 🙂