(Po)Noć knjige :)

Noć knjige je niz događaja kojima ne samo da potičemo čitanje – nego i razgovor o ulozi i važnosti knjige i čitanja.
Nadovezuje se na Dan hrvatske knjige 22. travnja te Svjetski dan knjige i autorskih prava 23. travnja.

Ovogodišnja Noć knjige je tijekom školskih praznika, no to nikako ne znači da je nismo obilježili 🙂

 

20190409_104739
Babuškice vaše knjižničarke koja također podsjeća na babušku

Koji smo mi likovi 🙂

Više o temi ovogodišnje Noći knjige možete pročitati ovdje.

Mi smo se prepoznavali u tipovima knjiške budale, najdražim žanrovima, bojama, manama (1, 2, 3, 4, 5), razgovarali smo o 50 nijansi lektire, jesmo li tip koji više voli ose ili pčele… A Noć knjige smo doslovce uprizorili u knjižnici, bez padanja mraka na oči 🙂

 

Inače…

U školama, ali i u vrtićima, staračkim domovima, knjižnicama, antikvarijatima, knjižarama i u različitim drugim udrugama i institucijama (čak i u javnom prijevozu, ali i na mnogim javnim mjestima, a čak i u nekim zatvorima!) tada se u dnevnim ili večernjim satima različitim programima i aktivnostima promoviraju knjige i čitanje (npr. predstavljanje knjiga, javno čitanje, druženje s književnicima, različite radionice…). Tog dana i noći, ljubav prema knjigama i čitanju povezuje one koji je poštuju i cijene, a postane vidljiva i na ulicama. I ne samo to, nego umanjujemo ili u potpunosti brišemo međugeneracijske razlike među nama.

Tako da Noć knjige nikako nije njena ponoć 🙂 Više je svitanje 🙂

 

Zbog toga što je ove godine fokus na omiljenim likovima i junacima iz svijeta knjige i stripa, te zbog toga što su nam mnogi od njih olakšali i uljepšali odrastanje jer smo se poistovjećivali s njima (s nekima se možda još uvijek poistovjećujemo), pitamo se zašto su nam bili ili (p)ostali važni, zašto su nas inspirirali i čemu su nas naučili, kojih se knjiga, stripova i likova još uvijek sjećamo, kada smo ih i zašto zaboravili (a tko su naši “junaci” i uzori danas)…

Preporuka za čitanje: “101 najutjecajniji lik koji nikada nije živio”

101 najutjecajniji lik koji nikada nije živio

“Do ideje za knjigu došli smo nakon zaključka da likovi ne moraju biti stvarni da bi bili utjecajni te da izmišljene osobe imaju važno mjesto u našim životima, u nekim slučajevima i važnije od stvarnih ljudi”, rekao je jedan od autora knjige, Allan Lazar.”

 

Vaša knjižničarka je bila opsjednuta mnogim književnim likovima. Samo ću to reći 🙂

Dan prije Noći knjige :)

U Noći knjige 2019. godine, fokus je na omiljenim likovima i junacima iz svijeta knjige i stripa (povod su razne obljetnice: 80 godina izlaženja Marvelovih stripova, 50 godina izlaženja Alana Forda, 90 godina od prve pojave Popaja itd.)…

487e8cdd410f0856bb13b65834d0d502

 

Provodi se i likovni i literarni natječaj “Koji si ti lik?” kojim se želi istražiti – koji ste vi likovi 🙂
Naime, vrijeme itekako prolazi i svijet se itekako mijenja – no naši omiljeni likovi koje poznajemo iz literature ponekad ostaju isti. Mnogima od nas su olakšali i uljepšali odrastanje jer smo se poistovjećivali s njima (s nekima se možda još uvijek poistovjećujemo). Zašto su nam bili ili (p)ostali važni? Zašto su nas inspirirali i čemu su nas naučili? Razmislimo o tome kojih se knjiga, stripova i likova još uvijek sjećamo, kada smo ih i zašto zaboravili (a tko su naši “junaci” i uzori danas).  

Dok razmišljamo o tome, znajmo da knjige i liječe.

3a8ecf81bee1a953c60d70d16ecb5a4b

Neke jedino kao na slici gore 🙂

 

Kad smo već kod stripova, voljela bih kada bi bilo ovakvih susreta kod nas u knjižnici:

O liječenju bojama, knjigom…

Postavili smo knjižnične putokaze u raznim bojama, na kojima su razne “poštapalice” i “pošalice” (neke od njih su nazivi nekih knjižničnih programa i usluga za djecu i mladež, neke su nazivi nekih članaka o (ne)kulturi čitanja, dok su neke poznate (ne)istine o knjigama/knjižničarima/knjižnicama)…

20190402_090156

Sve pokazuju istosmjerno – na mjesto gdje sjedi vaša školska knjižničarka.

Zapravo sam ih krivo usmjerila i zalijepila, a popravljanje bi zahtijevalo da krenem ispočetka sa svime pa budite zadovoljni lažnim ali simpatičnim objašnjenjem na ukazivanje na moj radni stol, ok? 🙂

 

Znamo da smo bojama dodijelili određena značenja, a što mislite o terapiji bojama tj. kromoterapiji? Koliko vjerujete u kristaloterapiju ili u aromaterapiju?

A vjerujete li u terapiju knjigom?

 

Svaki put kada se nasmijete ili rasplačete tijekom pisanja, čitanja ili slušanja – ta priča je na vas djelovala i ostavila nekakav dojam. Na isti način, knjige koje čitate ili koje slušate dok vam ih netko drugi čita, na vas mogu imati pozitivan (čak i ljekovit) učinak.

Hrvatska enciklopedija biblioterapiju definira kao liječenje mentalnih, emotivnih i socijalnih problema – upravo knjigom odnosno književnošću. Primjenjuju je knjižničari, učitelji, psiholozi, socijalni radnici itd., individualno ili u skupinama potpore. Biblioterapija je, dakle, čitalačka aktivnost kojom se nastoji ciljano identificirati čitatelja s likom u knjizi u svrhu sigurnog načina ispitivanja vlastitog ponašanja te pobuđivanja pozitivnih i zdravih emocija.

Vrlo često doživljavamo kao da se sve zapisano u knjigama zaista dogodilo (izuzev onih knjiga koje i jesu temeljene na istinitim događajima pa se navedeno podrazumijeva, no sada mislimo na beletristiku ili „lijepu književnost“, kako je inače zovemo).

Čitanje je (ali i pisanje) itekako terapeutsko sredstvo, poput razgovora s prijateljem kojemu se možemo povjeriti bez straha od osude ili odbacivanja. Mnogi ljudi priznaju kako su im određene knjige promijenile život – zbog toga što su velik izvor informacija i znanja o životu, često nam pomažu u svladavanju životnih poteškoća s kojima se susrećemo, a ponekad nas čak i upozore na one nadolazeće.

Razgovor o knjigama koje govore o „problemima učenika“ ne služi samo u svrhu poticanja na čitanje već i osvješćivanja učenika na pravovremeno reagiranje na probleme i traženje odgovarajuće (stručne) pomoći – a usto ne djeluje kao napad na osjetljive teme.

Prema knjigama koje učenici čitaju u slobodno vrijeme, možemo zamijetiti ne samo teme koje ih zanimaju nego i probleme s kojima se susreću. Čitanjem takvih knjiga i razgovorom o njima (a također i kroz stvaralačko pisanje), razmišljanje o problemima književnih likova nudi mogućnost rješavanja vlastitih te nastupa određeno olakšanje – pojašnjavanjem problematičnih situacija i smanjenjem emocionalne napetosti kroz poistovjećivanje s književnim likovima.

 

Meni pomaže, a vama?