Istrage gospođice Sopkišer

Dok frizurom sve više nalikujem na gospođicu Fisher, također se bavim istraživanjem i to ne samo detektivskim…

Iva Sopka

Posljednje što sam istraživala bio je utjecaj riječi i slika na nas, inspirirano ovim filmom.

Zanimalo me je mislite li da slika doista govori 1000 riječi kako se inače kaže, ili riječ govori 1000 slika? Doduše, neki od vas su prvi put čuli za ovu uzrečicu…!

Naš cijenjeni nastavnik povijesti bi vam u sekundi mogao citirati sve šokantne i moćne riječi iz određenih razdoblja koje su započinjale ili završavale ratove. A slike?

Zanimalo me je možete li opisati nikad stvorenu sliku i koje biste riječi odabrali za nju… Bi li vam veći problem bio u odabiru riječi ili zamišljanju slike…

Gledamo li slike tek očima ili ih i osjećamo? Ovisi li to o našoj inteligenciji ili interesu, raspoloženju…?

Kako komuniciramo bez riječi?

Znamo li čitati s usana?

Znamo li čitati i ono neizrečeno? Ono između redaka. Neki su prvi put čuli i za čitanje između redaka…!

Dok šaljemo poruke jedni drugima, govorimo li samo nešto značajno?

Postoje li “stvari” koje se ne mogu opisati? Ni s 1000 riječi ni s 1000 slika?

Ne možemo birati što osjećamo, ali možemo to opisati. Ili ipak ne možemo?

Dakle, što ima više utjecaja na nas – riječi ili slike?

 

Podijelila sam ovaj upitnik učenicima 6., 7. i 8. razreda…

20191101_180358

Ispostavilo se da većina učenika smatra da slika vrijedi više od 1000 riječi te da ne mogu opisati osjećaje, svemir i boga – jer ne znamo kako izgleda.

Školski kolege su najviše problema imali s opisivanjem pojma “vrijeme”…

Najbolji mi je, ipak, bio odgovor da se ne može opisati poza ovog čike na papiru 😀

 

Mjesec hrvatske knjige u ritmu čitanja traje još sutra – kada ćete saznati što su učenici odgovorili u ispitu znanja o glazbenom (ne)ukusu školske knjižničarke, koju je poeziju knjižničarka preporučila od ❤ i nešto više o terapiji glazbom…

 

U susret proljeću (2. dio) – ALEKSANDAR DIZDAR

Nastavljamo s proljetnim raspoloženjem, izlaganjem meni osobno najljepših slika Aleksandra Dizdara.

aleksandar dizdar

Aleksandar Dizdar svojim riječima:

“Aleksandar Dizdar je rođen u Iloku, 8. veljače 1949. godine. Nakon završene gimnazije u Donjem Miholjcu i nekoliko napuštenih studija na Zagrebačkom sveučilištu, dvadeset je godina radio kao novinar. Ipak, veći dio života slika pa je kao slikar puno vremena proveo u Munchenu, Zagrebu i Vodicama kod Šibenika. Njegovu umjetničkom razvoju svojevremeno su pridonijeli Boris Salamaha iz Belog Manastira i Božidar Kopić iz Vinkovaca. Premda se stilski udaljio od svojih učitelja, još uvijek će ih istaknuti kao kreativne uzore. Živi, slika i povremeno piše u Valpovu.”

Aleksandar Dizdar riječima vaše knjižničarke:

“Aleksandra Dizdara poznajem i na ulici prepoznajem jer smo niz godina bili susjedi, odnosno, od milja – “komšije” 🙂 Zbog normalnog načina promatranja svijeta, međugeneracijski jaz nikada nije postojao među nama. Pošaljite mu zahtjev za prijateljstvo ukoliko imate Facebook profil i uvjerite se u njegovu vještinu pisanja i slikanja, ali i suptilan smisao za humor zbog kojeg ga posebno volim. Ukoliko ikada naiđe na ovu objavu, neka se spremi na čašćenje kavom kada se idući puta sretnemo u Valpovu!”