Danas vam čitam…

…iz krevetića za pse!

U nedostatku korita za slikovnice, morali smo improvizirati 🙂

20190510_09220020190510_09221920190510_09222520190510_092235

Što kažete na improvizirano korito za slikovnice? 🙂 Nekima se sviđa više, nekima se sviđa manje… Oni kojima se ne sviđa, ne usuđuju mi se ni reći!

Slobodno ponudite besplatnu izradu korita za slikovnice – neću odbiti!

 

Ovo naše korito me iz nekog razloga podsjeća na ono što zovem idealnim vikendom… 🙂

Jezoviti ljubavni oglasi :)

Kako ste proveli proljetni odmor? 🙂

Ja sam napokon završila s čitanjem (i proživljavanjem) bajki koje nisam stigla pročitati (ni proživjeti) između Međunarodnog dana dječje knjige i Noći knjige.

 

Kad smo već kod Noći knjige, jeste li znali da je vaša knjižničarka poslala priču “Moja zadnja rečenica” na književni natječaj KRONOmetaFORA koja je ušla u finale – no na proglašenju pobjedničke priče na svečanoj manifestaciji povodom Noći knjige očekivano nije pobijedila 🙂

 

Htjela bih vam skrenuti pozornost na ove slikovnice…

20190416_114307

Privuklo me je ime “Ana Kolega“, jer smo svojedobno bile prijateljice na Facebooku… A sve je počelo tako što sam u Malom Lošinju kupila razglednice s njezinim ilustracijama u nekoj suvenirnici. Te ilustracije su me toliko dirnule da sam naprosto morala stupiti u kontakt s njom. Kada sam počela raditi u ovoj školi, na polici sam ugledala ove slikovnice i još jednom se oduševila!

Nisam sigurna jesu li mi bolji Jezoviti ili Ljubavni oglasi, no svakako bacite pogled na oglase i javite se na njih 🙂

VELIKA donacija dječjih knjiga i društvenih igara – Kristina Sušić

Naša draga nastavnica Kristina Sušić, itekako je Međunarodni dan dječje knjige i Noć knjige učinila posebnim.

Našoj školskoj knjižnici je poklonila doslovce VELIKU donaciju dječjih knjiga (posebice slikovnica koje su nam itekako potrebne!) i društvenih igara.

 

 

Moju mamu i mene, “Heidi” i “Maja” su podsjetile na davna vremena…

VELIKO hvala od svih nas, od ❤

 

I molim učenike da prestanu skidati cirkone s natpisa za nove knjige, ne rastu na drveću 🙂

20190410_112019

 

Usput…

Emanuele Castano i David Comer Kidd iz New Yorka proveli su istraživanje kojim su utvrdili da čitanje poboljšava sposobnost empatije i komunikaciju s drugim ljudima – razumijevanje kompleksnih književnih svjetova i likova čitatelje priprema i za bolje razumijevanje ljudi i svijeta oko sebe. Dakle, tko čita knjige, dobar je i s ljudima 🙂

Pitanje je ipak – onaj tko skida cirkone s natpisa za nove knjige, hoće li nastaviti biti dobar s knjižničarkom? 🙂

Čitajte ono što vam se sviđa

Na Facebook stranici Gradske knjižnice i čitaonice Belišće sam naišla na zanimljiv članak o tome kako istraživanja pokazuju da će mnogo djece radije posegnuti za slikovnicama koje nemaju klasičnu priču već za onima koje će im pobliže objasniti svijet – te da takve knjige ne bi trebale biti samo edukativne već imati i veliku umjetničku vrijednost (koja također potiče na maštanje, razmišljanje i nadopunjavanje vokabulara).

Svjetlan Junaković, jedan od naših najpoznatijih i najkreativnijih ilustratora slikovnica izjavio je da djeci ne treba nuditi Barbie i Disney šablone, da je jako važno kakvu slikovnicu dajemo djetetu jer mu time školujemo ukus, o kojem dalje puno stvari ovisi – kako će birati, u kakvom će stanu živjeti i kakvu garderobu nositi. I zaista, knjige koje nude jako zanimljiv sadržaj upakiran u umjetničke ilustracije pamte se za čitav život.”

Čitajmo djeci ono što im se sviđa.

tumblr_maabejllgg1qh0usho1_500

 

Knjižnica kao iz bajke

Ali iz koje bajke? 🙂

Još uvijek provodimo različite aktivnosti vezano uz Međunarodni dan dječje knjige koji je iza nas i Noć knjige koja je ispred nas!

 

 

Ovo niste znali, no vaša knjižničarka je dopisni član-polaznik jedne kreativne radionice pisanja… Posljednji zadatak je bila reinterpretacija bajke (napisala sam TrnoRUŽNICU), a u knjižnici sam uz dozvolu Mime Juračak o kojoj sam već u par navrata pisala, a koja je zadatak i osmislila, izložila upravo njezin tekst o bajkama. U tom tekstu nas, između ostalog, pita što je “točno” bajka za nas, što je ono što čini njezinu bit – te kako doživljavamo poučnost bajki u današnje vrijeme (ima li je uopće?)…

 

Izložili smo neke bajke koje imamo u knjižnici, uz “Nove bajke koje pomažu djeci”, nadovezujući se na liječenje knjigom o kojem sam prethodno pisala… Zavirite u sadržaj i opis knjige:

 

Inače, ovaj maštoviti vjetreni mobil od kolaž papira, izradila je učiteljica Marija Hartman Šarčević s učenicima prije nekoliko godina… Velikodušno ga je posudila knjižničarki za uređivanje “izložbenog dijela” knjižnice 🙂

 

Izložili smo i njezine kolibriće od kikirija koje je s učenicima izrađivala ove godine, na pojilice i hranilice za ptice koje vaša knjižničarka uobičajeno drži u dvorištu, a ne u knjižnici 🙂

 

Neki su zamijetili i ovaj “Alisa u zemlji čudesa” magnet, koji je izradila Monika Kolačko o kojoj sam također već pisala… Ako se sjećate, u knjižnici je prošle godine stajala i “Mala sirena”, koju je također izradila Monika Kolačko.

Kad smo već kod Alise, jeste li znali da je “sindrom Alise u zemlji čudesa” nazvan upravo prema autoru priče, koji je vjerno prikazao promjene u percepciji vremena i prostora upravo zbog onoga od čega je “bolovao” – neke objekte je vidio manjima ili većima od stvarne veličine.

 

Koji ste vi patuljak iz Snjeguljice i sedam patuljaka? 🙂

Istina ili laž?

Nisam ni slutila da bi slikovnice o kućnim čudovištima mogle potaknuti toliko različitih načina obrade teme…

Ukoliko ste propustili, svakako pogledajte što smo radili u 1. razredu, 3. razredu i 5. razredu te tko je mačak Kosta.

U javnost smo iznijeli “prljavo rublje” o knjižničarima (da ne kažem – prljavi veš)!

20190327_10523120190327_105205

“Okačili” smo tvrdnje o knjižničarima i knjižnicama, a učenici su nagađali jesu li istinite ili lažne – te su, priznajem, pogađali 🙂

20190327_10521220190327_10521720190327_10522020190327_105224

Koliko se šalim, toliko sam i ozbiljna.

Stereotipa i predrasuda o knjižničarima ima – koliko ima i članova knjižnice.

Najčešći su da su knjižničarke dosadne (naime, “muških” knjižničara niti nema), nose naočale i punđu, imaju brkove (ja svoje redovno brijem, molim lijepo!)…

I onaj najgori od svih – knjižničarke ništa ne rade. Samo sjede i čitaju.

Ako ste se susreli s takvom knjižničarkom, žao mi je. Velika vjerojatnost je da ste se s ljudima koji “ništa ne rade” susreli i na drugim radnim mjestima. Ima mnogo teških i po život opasnih poslova… Često se čini da je najteži posao na svijetu ipak – onaj koji obavlja osoba koja ga ne voli.

 

Dakle, da ponovim…

Ne znam imena svih pisaca i knjiga. Nisam pročitala sve što je ikad napisano i zbija ni ne namjeravam. Mislite li da je to uopće moguće? Kao knjižničar, trebam znati gdje koja knjiga stoji, a za to postoji mnogo pravila koja također moram znati. No zamislite da ipak trebam pročitati svaku knjigu… Biste li ikad imali kreativne radionice sa mnom? Kako, kad bih morala čitati cijeli dan?

Dlake na mojoj odjeći su od mačaka, ne pretvaram se u vukodlaka. Srećom ili nažalost – klinička likantropija vam zvuči zanimljivije od knjižničarstva, ha?

Da, dobijem blagi živčani slom (zapravo, više njih) svaki put kad ne vratite knjigu na mjesto – uporno zanemarujete napomenu da knjižničarka vraća knjige na policu i stvarate mi dodatan posao, a vrijeme mogu iskoristiti za pretvaranje u vukodlaka ili brijanje brkova.

To što sam starija od vas, ne znači da sam nužno i staromodnija… Ne pratim trendove iz sasvim drugih razloga (stručan termin za moj način života je “informacijski primitivizam”, a predstavlja svakodnevno djelovanje ograničavajući se isključivo na one informacije koje su mi potrebne za život, koliko je to moguće uopće…) – ali eto, znam tko je Justin Bieber. I ne samo to, nego volim ovu njegovu pjesmu.

U početku sam više voljela knjige nego ljude, priznajem. No to odavno nije tako.

Knjižnica “koja oduzima dah” nikako nije ona koja smrdi po starim knjigama, već ona koja smrdi po novim knjigama i ona u koju možete doći učiti i raditi zadaće, ali i zabaviti se, provjeriti novosti na svojim profilima na društvenim mrežama, komunicirati i družiti se s drugim ljudima – pa čak i odmoriti ili naučiti nešto neočekivano i neuobičajeno… To je knjižnica u kojoj se vaša mišljenja uvažavaju i gdje možete doći – da jednostavno samo budete tamo. Ukratko 🙂

Nikad ne gledam u prazan ekran računala i bezveze tipkam, praveći se da radim – umjesto toga, držim neke papire u rukama. Šalim se – ali ne mogu vjerovati da su neki od vas mislili da je ovo istina! Eh, da bar znate koliko posla ima oko planiranja svih ovih aktivnosti kako bih vas namamila samo da uđete u knjižnicu – a tek da se zadržite u knjižnici – a tek da dođete opet. Na nastavi morate biti – ali u knjižnici ne morate. Pogotovo uz sve te zabavn(ij)e stvari koje nemaju nikakve veze s knjigama i knjižnicom.

Da, mislim da knjige nisu za vas niti je većina vas za knjige – no neki od vas su ovo pogrešno shvatili jer ne razlikujete pojmove “knjiga” i “djelo”. Mislim da većina vas preferira neki drugi medij/oblik/format nego što je to “tradicionalna” knjiga. Svi čitate i to svakodnevno – niste toga niti svjesni. Pomislite samo, jedno istraživanje kaže da je prosječna osoba izložena 3.000 propagandnih poruka dnevno. To doista zvuči nevjerojatno, sve dok ne pomislimo na količinu propagandnih poruka u novinama, na radiju, televiziji, jumbo plakatima, mrežnim stranicama, u elektroničkoj pošti itd. Molim vas, nemojte pokušavati utvrditi koliko toga pročitate, jednostavno vjerujte Peggy Barber i Lindi Wallace u “The Power of word-of-mouth marketing” iz American Libraries 40, 11(2009), str. 36.

Eto, toliko od mene. Vidimo se sutra 🙂

Čudovišta u nama i oko nas – opet i opet

Danas su učenici 5. razreda upoznali Maladonu i Starbeba (čudovišta brzopletog i neprirodnog odrastanja), Čipoglava (čudovište elektronskih igara) i Zgubidana Buljookog (čudovište televizije), Lipojka Kockoguza (čudovište mode) i Presvuka Jutrobuka (čudovište iz ormara za odjeću) te Zateleba Cmoka (čudovište zaljubljenosti).

VJEROVALI ILI NE, nakon što smo se informirali o Zatelebu Cmoku, jedan učenik je javno izjavio ljubav učenici u razredu ❤ – a njegovu hrabrost smo nagradili pljeskom 🙂

 

Školska knjižničarka je planirala crtanje čudovišta u školskom dvorištu (prilažem dokaz br. 1):

20190405_104308

Međutim, padala je kiša (prilažem dokaz br. 2):

20190405_100918

 

Učenici su se sjetili slikovnice Kućna čudovišta čije su priče čitali još s učiteljicom Mirjanom Majdenić… Razgovarali smo o tome smatraju li učenici danas, kada su 5. razred, da su prestari za čitanje slikovnica – i svi su rekli NE 🙂

 

Danas smo utvrdili što su stereotipi, predrasude i diskriminacija – čije smo definicije pronašli u Rječniku hrvatskoga jezika Vladimira Anića, Hrvatskom enciklopedijskom rječniku te Općoj i nacionalnoj enciklopediji…

20190405_105444

Priznali smo da ponekad unaprijed donosimo sud o ljudima koji su različiti od nas – na temelju njihovog izgleda, obrazovanja, spolne orijentacije, vjere, nacionalnosti, rase… – naprosto, bilo čega što je različito od našeg načina života i poimanja života te na temelju svega što ne razumijemo ili se niti ne trudimo razumijeti. Spomenuli smo i međugeneracijsku nesolidarnost, ali i ksenofobiju i seksizam, a posebnu pozornost smo posvetili i generaliziranju.

 

Učenice su trebale napisati njihova vlastita uvjerenja o tipičnim muškim manama i vrlinama, dok su učenici trebali napisati vlastita uvjerenja o tipičnim ženskim manama i vrlinama – razmišljajući o tome postoje li određene mane i vrline koje su tipične za žene i tipične za muškarce te koliko je u njima stereotipa, predrasuda, diskriminacije i generaliziranja.

 

O ženama smo saznali ovo:

  • previše vremena provode u kupatilu i trgovinama odjećom – pretjeruju u praćenju modnih trendova i higijeni
  • nose previše šminke na licu i nanose previše parfema
  • troše previše novca na manikuru i pedikuru te očekuju da im suprotan spol kupuje skupu odjeću
  • prave se važne
  • žele promijeniti muškarce
  • brzo se naljute
  • previše pričaju i stalno nešto komentiraju
  • ne znaju igrati nogomet, samo šutnu loptu gdje stignu, smotane su i boje se lopte
  • ne znaju fizički raditi
  • nikada ne bi željele čistiti štalu niti voziti traktor
  • dobro kuhaju i čiste
  • brinu se o muškarcima kada su bolesni

 

O muškarcima smo saznali ovo:

  • dosadni su i zanimaju ih bezvezne stvari
  • nisu u pravu
  • misle da sve znaju i da su pametniji od suprotnog spola
  • nemaju volje ni za što i lijeni su, samo gledaju TV i izležavaju se
  • pretjerano hvale sami sebe
  • razmaženi su
  • pretjerano kritiziraju suprotni spol i drže “predavanja” o tuđim pogreškama
  • misle samo na sebe
  • tvrdoglavi su i škrti
  • nepristojni su
  • stalno provociraju, bezobrazni su i agresivni, stalno se tuku
  • nemaju smisla za odijevanje
  • misle da su zgodni, a nisu
  • misle da imaju mišiće, a nemaju ih
  • zgodni su kada im suprotni spol odredi što da odjenu i kakvu frizuru da nose
  • imaju “mirisnije” parfeme od suprotnog spola, ali ne znaju odabrati odgovarajući parfem za sebe
  • koriste previše gela za kosu
  • znaju igrati nogomet, a ne vole kada ga igra suprotni spol
  • mogu brzo dobiti posao
  • znaju se izvući iz nevolje
  • ne mogu raditi više stvari istovremeno
  • loše se ponašaju prema suprotnom spolu
  • ne spremaju za sobom
  • ne pomažu u kućanskim poslovima
  • nemaju osjećaje

 

Iako smo se mnogim komentarima nasmijali, razmislite koliko je generaliziranje kada su u pitanju i žene i muškarci ograničeno i ograničavajuće.

 

Svakako pogledajte čudovišta u nama i oko nas koja su uprizorili učenici 3. razreda i učenici 1. razreda.

 

Da vaša školska knjižničarka općenito voli čudovišta i strašne stvari, govori i naljepnica na njenom obiteljskom automobilu:

20190404_073211

🙂